18. novembar, Petak, Klub Feedback. Ulaz 400 rsd. Na dan koncerta 500 rsd. Prodajno mesto Happy House, Kalca, I sprat.
Veliki prezir formirao je Vladimir Kolarić juna 1994. godine. U originalnoj postavi, (osim Kolarića) bili su još i Slavko Kontra, Predrag Ilčešin i Dušan Kuzmanović. Odmah po osnivanju, bend pravi svoj prvi demo, za mesmu „Samo tebe znam“. Za ovu pesmu je snimljen spot u režiji Ace Ilića na proleće 1995. godine, i pesma postaje hit na svim TV i radio stanicama.
Na leto 1996. godine Veliki prezir snima svoj prvi album pod nazivom „Veliki prezir“ koji se na tržištu pojavio u jesen iste godine. Pored pesme „Samo tebe znam“ koja je još pre objavljivanja albuma postala hit, sa ploče se izdvajaju još dva singla: „Ne znam“ i „Dobro je“. I za ove pesme spotove režisira Aca Ilić. Posle toga počinju i izraženije koncertne aktivnosti. Između ostalog, Veliki prezir početkom 1997. godine održava koncerte na NS-plus-u i u klubu „Crna mačka“, kojima ulazi u sam vrh srpske pop-rok scene.
U junu mesecu 1997. godine grupa snima svoj prvi koncertni album, pod imenom „1 2 3 4“. Na njemu se nalazi jedanaest pesama sa prošlog albuma, plus dvanaesta, pesma „Udica“, koja do tada nije objavljivana. Nakon toga dolazi do personalnih promena u Velikom preziru: grupi se se tada pridružili Draga Antov (basista grupe Oružjem protivu otmičara), Robert Telčer (gitarista grupe Boje (Boye)) i mladi i perspektivni bubnjar Boris Mandić.
Krajem 1999. godine, u produkciji radija B92 pojavila se kompilacija pod nazivom „Korak napred, dva koraka nazad“, na kojoj se našla i grupa Veliki prezir sa obradom pesme „Okean“ od grupe La Strada. Po mišljenju mnogih muzičkih kritičara grupa Veliki prezir je ostavila najjači utisak na ovoj kompilaciji mladih bendova Srbije.
Drugi studijski album Velikog prezira pod nazivom „Brazde“ se pojavio na tržištu marta 2001. godine. Kao najava ovog albuma izbačen je pilot singl sa pesmom „Danima“ koji se pojavio godinu dana ranije od albuma. Na albumu se ta pesma pojavljuje u znatno mirnijoj produkciji od verzije sa singla. Kasnije se sa albuma snima spot za pesmu „Moram da znam“.
Četiri godine kasnije, krajem 2005, Veliki prezir objavljuje i svoj treći studijski album pod imenom „Ruka bez povratka“. Istovremeno se pojavljuje i singl „Konj“. Ovim albumom se ponovo menja postava benda: na mestu bubnjara došao je Robert Radić (nekadašnji bubnjar novosadske grupe Love Hunters (Love Hunters), a bas gitaru svira Dušan Ševarlić. 2007 Boris Mladenović pristupa bendu kao basista.
Novi album sastava Veliki prezir jedno je od onih izdanja koja predstavljaju zrele plodove gotovo neprimetnog i tihog procesa unutrašnjeg razvoja benda u svim aspektima – od poetske i autorske prizme lidera Vladimira Kolarića, preko sviračke perfekcije bubnjara Roberta Radića i gitariste Roberta Telčera, do Borisa Mladenovića (Jarboli) koji je osim doprinosa na bas gitari svojim ko-producentskim potpisom, uz Sašu Jankovića, doneo i novu, kompleksniju i prefinjeniju zvučnu sliku.
Pored toga što nudi kolaž fantastičnih pesama prezentovan u skladnoj i kompaktnoj celini i time ispunjava prvi kriterijum za značajno delo, album „Nikadjekraj“ predstavlja Veliki prezir kao punokrvni rock bend koji sa lakoćom lavira kroz niz heterogenih pod-formi, uključujući ne samo savremeni gitarski rock i pop obrazac već i west coast psihodeliju šezdesetih i sedamdesetih kao i post-rock nasleđe poslednje dve dekade, ostajući pri svemu tome savremen i tipično lokalan. I u tome je ovaj album uspeo – oslanjajući se na univerzalne žanrove, dosegao je autentičnost izraza, tako retku u današnje vreme.