Konkurs za najbolji film o Nišu
Pozitivnu ili negativnu stranu svog grada Nišlije mogu prikazati kratkim filmom, a najuspešniji rad biće prikazan na Filmskim susretima.
Pozitivnu ili negativnu stranu svog grada Nišlije mogu prikazati kratkim filmom, a najuspešniji rad biće prikazan na Filmskim susretima.
Prateći program počinje u nedelju, 26. avgusta, a tog dana već od 9h biće održana humanitarna manifestacija Kupina ulica koja je deo kampanje Bitka za porodilišta.
U saradnji sa 47. Filmskim susretima u bioskopu „Vilin Grad“ biće predstavljeni filmovi u okviru prateće manifestacije festivala“ „Kino region“, čija je ideja da predstavi kinematografiju balkanskih zemalja suseda.
Od srede ujutru, 13. avgusta počinje prodaja karata za Filmske susrete, koji će biti održani u Nišu od 25. do 30. avgusta.
Program filmskih susreta u Nišu.
Ohrabren glumačkim uspesima koje je ostvario pod vođstvom Gorana Markovića, Gorana Paskaljevića i Emira Kusturice, Lazar Ristovki je 1999. godine debitovao kao reditelj „skrojivši“ krajnje problematično „Belo odelo“.
Dejan Zečević, najproduktivniji i žanrovskom poimanju filma možda i najbliži srpski reditelj, našao se svojim ovogodišnjim radom u čudnoj poziciji. Naime, „Neprijatelj“ nije bio dovoljno snažan mamac za bioskopsku publiku (film se nije približio ni cifri od 10.000 gledalaca), dok je ono malo kritičara koji još uvek u sebi nalaze snage da prate srpski film, dosta mlako i bez imalo ushićenja reagovala na ovo delo.
Jesu opšta mesta, ali nekada je zbilja bolje poverovati u narodne mudrosti. Poput one koja kaže da je ćutanje zlato. To će ga verovatno u dogledno vreme postati svestan i Stevan Filipović, reditelj nedavnog bioskopskog hita Šišanje. Naime, premda stoji da je Filipović agresivnim i neodmereno čestim nastupima u javnosti (na temu Šišanja, a neretko i po drugim osnovama) uspeo da generiše kontraverzu i budnost uspavanijeg dela javnosti i gledateljstva, stoji činjenica i da je istovremeno privukao i veću pozornost na kvalitativne i suštinski značajne manjkavosti svoga filma. A tih je manjkavosti, nažalost, i puno, a uz to su krupne i lako uočljive.
Sudeći po dosadašnjim postignućima, pre svega nagradama osvojenim u švajcarskom gradu Lokarnu, Beli beli svet je uspeo da na sebe skrene pažnju evropske kulturne javnosti i opravda svoje postojanje pod evropskim filmskim nebom. Kako nije izostao ni uglavnom veoma topao prijem stranih i domaćih kritičara, postalo je jasno da je u pitanju ostvarenje čiji umetnički integritet ima ko da podrži.
Za početak koju reč o jeresi. Na kraju ponižavajuće (nakon 2009. koja je naslovima Život i smrt porno bande, Beogradski fantom, Hitna pomoć, Edit i ja slutila daleko bolje dane) srpske filmske 2010. godine i nakon parade ekcesa poput praznika autošovinizma (Besa Srđana Karanovića), neverovatne neukosti (Plavi voz Janka Baljka) i/ili ekstravagance porodične igrarije za državne pare (Balaševićev Kao rani mraz), činilo se da su čuda nemoguća, a mogućnost huljenja potpuno odumrla.