NišCafe, Niška muzička scena, Video galerija

Niške „Fleke“ – Pionirska pank priča

fleke

Fleke su sa radom su počeli aprila 1978. godine ali pod imenom Alex Punk Company. Novembra te godine su ime promenili u Fleke i započeli pionirsku punk priču na jugu Srbije. Bez obzira na veliku popularnost u regionu i na to što su, između ostalog, održali oko 300 svirki u Sava centru, Domu omladine, Hali Čair, brigadirskim naseljima po Jugoslaviji, u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i na moru, članovi „Fleka“ su tokom osamdesetih godina objavili samo jedan singl „Bicikli i automobili“, za „Jugodisk“ 1980. godine.

Sa pesmom „Slatka mala“, koja se i danas često čuje na radiju, bili su zastupljeni na zajedničkoj ploči „Ventilator Vol. 3“ u izdanju PGP RTB 1985. godine.

Pregovori oko izdavanja albuma sa „Jugotonom“ nisu uspeli, a sve je propalo kad su nam ukrali studijsku traku posle gostovanja u Zagrebu u emisiji „Stereovizija“ – seća se bubnjar Dušan Mirković.

Ipak, ovo je bend koji je utro put pank sledbenicima i, kao što se seća ondašnja niška omladina, okupljao je malo drugačiju publiku.

Današnja Ulica generala Tranijea, nekadašnja hipi-dolina, bila je poznato mesto okupljanja, ali je grupa mladih koja se priklonila panku polako počela da se izdvaja ka delu ulice kod tadašnje prodavnice „Ugled“ i apoteke „Ćele-kula“.

Mi koji smo počeli drugačije da mislimo i farbamo kose odvajali smo se od ostalih jer su tada oni za nas bili „mainstream“. Ali su nam mnogi ipak prilazili jer smo ih zainteresovali izgledom i načinom ponašanja – prepričava Dušan.

Prepozatljivi po tesnim pantalonama u jarkim bojama, odelima, sakoima sa bedževima, nosili su sasvim novu poruku. Avangardnim tekstovima pokušavali su da ukažu na političku atmosferu u tadašnjoj Jugoslaviji.

Prvu polovinu sedamdesetih obeležio je hard-rok koji je evoluirao u svoju simfo-psihodeličnu verziju, pa je zatim omladinu počela da hvata „groznica subotnje večeri“ i disko era. Bilo je jasno da nešto mora da se radi! I tako je došao pank i bunt prema političkim poltronima, a kasnije smo se okrenuli i ljubavnim temama – priča Dušan.

Svoju poziciju voditelja emisije „Spektar melodija“, koja je jednom dnevno početkom osamdesetih emitovana na Radiju Niš, on je iskoristio da se pank i „new vawe“ čuju i u etru.

To je u ono vreme bila jedina emisija gde se mogao čuti taj zvuk, ali i razgovori sa članovima „Šarla akrobate“, „Prljavog kazališta“, „Pilota“, „Električnog orgazma“ koji su početkom osamdesetih često držali koncerte u Nišu – podseća Dušan.

Emisija, za čije postojanje zahvaljuje muzičkoj urednici Saški Dejanović i njenom sluhu za nov pravac, donela mu je nadimak „Spiker“.

Četiri puta sam išao u Trst, ali ne po farmerice, već po ploče koje bih pustio na radiju. Neki drugovi su ih donosili i iz Londona. Čitali smo beogradski „Džuboks“ i zagrebački „Polet“ i bili zaraženi grupama „Clash“, „Joy Division“, „The Strainglers“ – seća se Dušan.

Prvi deo priče „Fleka“ završio se 1986. kada su se prijatelji iz kraja razišli – basista je otišao u Nemačku, bubnjar u Švajcarsku, klavijaturista u Španiju.

Književnik Zvonko Karanović je njihov drug i saborac iz novotalasnih vremena je, između ostalog, napisao:

Fleke nikada nisu imale teškoće sa produktivnošću i stvaranjem novih pesama, ali nemogućnost objavljivanja albuma bila je izvor frustracija. Propali pregovori za snimanje albuma za Jugoton 1985. godine bili su praktično i kraj benda. Grupa je i zvanično prestala da postoji 1986. godine posle nastupa na Omladinskom festivalu u Subotici. Tako se završilo postojanje prvog, najvećeg i najvoljenijeg niškog pank/novotalasnog sastava. Za epilog se pobrinuo slučaj: bend je septembra 1985. godine posle gostovanja u Zagrebu u emisiji Stereovizija, ostao bez svih originalnih master traka. Time je legenda i zvanično mogla da počne. Bez mogućnosti reizdanja remasterizovanog starog materijala, sudbinski sticaj okolnosti smestio ih je u mit, u sećanje na vreme kada je svet bio tako mlad i tako mnogo obećavao…

Fleke su činili: Nebojša Savić – vokal; Goran Savić – gitara; Aleksandar Radovanović Aleks – gitara; Miodrag Manić – klavijature; Vlatko Dolovski – bas i Dejan Marinković – bubnjevi. Drugari iz Rentgenove i obližnjih ulica koji su se, posle osnivanja 1978. i rastanka 1986. godine, pre četiri leta ponovo okupili i izdali njihov prvi album „Rock’n’roll is like Jesus“.

Ovo je njihova najprepoznatljivija stvar koja je ujedno bila i jedan od hitova kultne Moglijeve emisije na radiju“202″ – Ventilator 202.

Južne vesti

Pročitajte i...