je rođen 22. decembra 1960. godine u Nišu. Otac Borisav je bio šef Robne kuće u Nišu, a majka Radmila domaćica. Srbin, pravoslavac. Završio je Gimnaziju „Bora Stanković“ u Nišu a 1983. i Višu ekonomsku školu u Beogradu (odsek za komercijalno poslovanje). Godine 1988. osnovao je ugovorno preduzeće Supertim, koje se kasnije spojilo s firmom Tehnomeding. Živković je bio direktor i vlasnik većinskog kapitala. Oženjen je Biserkom, pravnicom. Otac je dvoje dece: Milene i Marka.
Zoran Živković pripada mlađoj generaciji političara. Godine 1992. postaje član Demokratske stranke. Vrlo brzo je napredovao i u periodu od 1993. do 1995. godine bio je predsednik Gradskog odbora Demokratske stranke u Nišu. Nakon što je SPS bio prinuđen da prizna prave rezultate izbora, Živković je postao gradonačelnik Niša. Prva stvar koju je uradio bila je preuređenje luksuznog kabineta u radnu sobu predsednika opštine tako što je izbacio sav skupoceni nameštaj prethodnika, kao i javno obraćanje rođacima i prijateljima da ga ne opsedaju molbama. Na kraju svog upravljanja gradom rekao je s ponosom: „Od kada je u Nišu na vlasti koalicija Zajedno u gradu je rođeno tri hiljade dečaka i niko svom detetu nije dao ime Slobodan.“ Dve godine, od 1997. do 1999, predsedavao je i Stalnom konferencijom opština i gradova Jugoslavije i Savezom slobodnih gradova. Od 1993. do 1997. godine bio je narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije, član Odbora za odbranu i bezbednost i Odbora za stambeno-komunalnu delatnost i urbanizam te zamenik predsednika Komisije za sprovođenje Zakona o posebnim uslovima prometa nekretninama. Četiri puta (1994, 1997, 1998. i 2000) biran je za potpredsednika Demokratske stranke. Savezni ministar unutrašnjih poslova bio je od novembra 2000. do marta 2003. Nakon atentata na premijera Zorana Äinđića jedno vreme je bio premijer Srbije. U to vreme je Nišom kružio vic: pitanje – „Zašto radnici iz niskogradnje kopaju po ulicama grada?“ odgovor – „Traže se Zokijevu diplomu!“ Danas se bavi privatnim biznisom, poznat je kao uvoznik ekskluzivnih argentinskih vina.
Zoran Živković pripada mlađoj generaciji političara. Godine 1992. postaje član Demokratske stranke. Vrlo brzo je napredovao i u periodu od 1993. do 1995. godine bio je predsednik Gradskog odbora Demokratske stranke u Nišu. Nakon što je SPS bio prinuđen da prizna prave rezultate izbora, Živković je postao gradonačelnik Niša. Prva stvar koju je uradio bila je preuređenje luksuznog kabineta u radnu sobu predsednika opštine tako što je izbacio sav skupoceni nameštaj prethodnika, kao i javno obraćanje rođacima i prijateljima da ga ne opsedaju molbama. Na kraju svog upravljanja gradom rekao je s ponosom: „Od kada je u Nišu na vlasti koalicija Zajedno u gradu je rođeno tri hiljade dečaka i niko svom detetu nije dao ime Slobodan.“ Dve godine, od 1997. do 1999, predsedavao je i Stalnom konferencijom opština i gradova Jugoslavije i Savezom slobodnih gradova. Od 1993. do 1997. godine bio je narodni poslanik u Skupštini Republike Srbije, član Odbora za odbranu i bezbednost i Odbora za stambeno-komunalnu delatnost i urbanizam te zamenik predsednika Komisije za sprovođenje Zakona o posebnim uslovima prometa nekretninama. Četiri puta (1994, 1997, 1998. i 2000) biran je za potpredsednika Demokratske stranke. Savezni ministar unutrašnjih poslova bio je od novembra 2000. do marta 2003. Nakon atentata na premijera Zorana Äinđića jedno vreme je bio premijer Srbije. U to vreme je Nišom kružio vic: pitanje – „Zašto radnici iz niskogradnje kopaju po ulicama grada?“ odgovor – „Traže se Zokijevu diplomu!“ Danas se bavi privatnim biznisom, poznat je kao uvoznik ekskluzivnih argentinskih vina.