Stripologija

Ken Parker

DUGA PUŠKA PROTIV 21. VEKA

Piše: Marko Stojanović

ken parker

Noć crna kao mastilo pritisla sneg hladnoćom kakva se mora doživeti, Boga mi, i preživeti da bi se u nju poverovalo. Gluvu tišinu najednom gaze stotine kopita, dok se crveno more ruši kao kakva Biblijska pošast na improvizovani logor. Plave bluze, prenute iz sna, uzdrhtali i smrznuti bauljaju po snegu i od straha i mraza odrvenelim rukama prinose svoje repetirke obrazima, i baš se svačije srce ledi u grudima od ratničkih pokliča koji čine prikladnu prethodnicu ratnicima plemena Dakota na ratnoj stazi. Jedan jedini složan plotun obasja proplanak pre nego što se tama i Dakote sruče na logor svom silom. U vrištanju konja, ljudi i oružija mnogi belci gube prisebnost, samim tim i glavu, ali plavokosi izvidnik svom snagom kundakom svoje duge puške udara noge konja Dakote koji juriša na njega. Za tren oka je u sedlu, iza ratnika koga davi puškom, i čiji konj sada juri divlje, bez ikakve kontrole iz uzavrele gomile i krvavog, ugaženog snega. Grčevita borba završava se tupim treskom indijančevog tela o zemlju, no trojica njegovih saplemenika već grabe za izvidnikom, neštedimice sipajući olovo po njemu. Kenu Parkeru ne preostaje ništa drugo do da pokuša da napuni svoju jednometku u sedlu, pod paljbom, i potom iz sedla njome obori nekog od trojice svojih gonilaca. Tu stvari postaju dramatično drugačije od većine vestern stripova – naime, Ken ne samo da ne uspeva u nemogućem poduhvatu, nego zauzvrat dobija koplje u rame i survava se u snežnu provaliju…

Ko je uopšte taj Ken Parker? Odakle je stigao, kuda ide?

Ken Parker je vojni izvidnik, traper, kauboj, kitolovac, privatni detektiv, šerif, telohranitelj, glumac, pisac, begunac od zakona; čovek sa hiljadu zanimanja i samo jednim ciljem – da živi svoj život sa onoliko dostojanstva koliko je to moguće. Za razliku od mnogih drugih protagonista, jedino što je kod Kena idealno je njegova pravdoljubivost, koja mu ne dozvoljava da okrene glavu od nesreća na koje nailazi, i koja ga čini neprijateljem pojednih ljudi sa one ali i sa ove strane zakona. Plavušan pravilnih crta lica, sa šeširom nedefinisanog oblika povremeno natučenim na glavu, odeven u belu košulju natopljenu znojem, šparta Zapadom ne ispuštajući svoju Hokin pušku iz ruku, gonjen naizmenično radoznalošću, ljubavlju (ali i njenim parnjakom mržnjom), osećanjem dužnosti ili prosto nagonom za samoodržanjem. Svet Duge puške, kako inače Indijanci nazivaju Kena, nastanjen je realnim ljudima, bili oni bele, crvene, crne ili žute boje kože. Tokom svojih putešestvija on uz potuno anonimne i sasvim životne likove susreće i galeriju istorijskih ličnosti, poput Bilija Kida, Divljeg Bila Hikoka, Bika Koji Sedi, Džordža Kastera, Bufalo Bila, Ambruoza Birsa, ali i književne i stripovske junake, poput Šerloka Holmsa, Herkula Poaroa, Teksa Vilera i Cisko Kida.

Na stranice stripa sišao je, po priznanju crtača Iva Milaca, direktno iz odličnog filma Džeremaja Džonson Sidnija Polaka sa Robertom Redfordom u glavnoj ulozi, te stoga nimalo ne čudi što još uvek ponosno nosi Redfordov prepoznatljivi lik! Đankarlo Berardi, scenarista, pak njegovo poreklo dovodi u vezu sa slobodarskim duhom studentskih prostesta 1968., te sa svojim naporima da osavremeni i oplemeni tretman vesterna kao i okoštalo pripovedanje u stripu, neizmenjeno bilo kakvim kreativnim uplivima desetinama godina. Kad je stvoren u Italiji 1974. po planu dvojice svojih očeva, Berardija i Milaca, Kenove avanture trebale su da budu kratkog daha, ali se mahom zrelija, ozbiljnija publika, koju je zainteresovao izborila za njegov opstanak – iako u poređenju sa nekim drugim junacima nikada nije imao velike tiraže (prodaja se kretala u za Italiju skromnih 50-55000 svezaka), Kenova publika je u njegovom obožavanju išla toliko daleko da je autorima prećeno smrću kada su u jednom trenutku odlučili da upokoje plavokosog lutalicu! Ken je, prevashodno zahvaljujući svojim obožavocima, isplivao i iz ove nevolje, i vremenom postigao kultni status jednog od najboljih vestern stripova, ako ne i stripova uopšte; srpska publika imala je tu u najskorije vreme sreću da prati njegove doživljaje u sveskama beogradskog System Comicsa u dvadesetak redovnih i četiri specijalna iydanja, sa Kenom Parkerom u glavnoj ulozi.

Koje je šanse da opstane imao Ken Parker u ovim vremenima koja su okrenuta sasvim drugačijim vrednostima od onih koje on zastupa već tri decenije, u vreme masovne produkcije, „Matriks“ poetike, vladavine japanskih Mangi i španskih serija, vremenu koje nimalo ne haje za vestern i njegovu mitološku stranu? Odgovor se nažalost sam nameće, i izgleda da je plavokosi putnik sokolovog oka, lavljeg srca i po potrebi pokeraškog lica, jednom zauvek odlutao… U istoriju.

© Copyright by NišCafe 2007.