Insajder

Dža ili Bu u Nišu

Niš je dobio još jednu oazu kasvetne muzike u ovoj betonskoj šabanskoj pustinji. Klub „Yeahbug@“ je nakon „Kande, kodže i Nebojiše“ ove subote ugostio veterane srpskog protesta „Dža ili bu“.

Dža ili Bu
Sav ugrafitiran, radjen ko „Dno“ u epskim „Munjama“, ovaj klub poseduje i jedno tajno oružje u svojim frižiderima. Ledeno „Zaječarsko“ u braon flašu i sa sve crvenu etiketu po rabadžiskoj ceni od 70 kinti. Ipak, kada je „neko“ u subotu teo da preseče deda Todorovu šljivu od previše gradi jednim zidarcem dočekao ga je odgovor „Nestalo“. E sad da li je zaista tako ili samo taktički treba da plaćamo ostala piva s trocifrenom cenom-vreme će pokazati.

Prvo su niški treš južnjaci „Revolution“ otprašili svoj polusatni set, i već tad se videlo da se nećemo baš usrećiti sa ozvučenjem…naročito vokalom. Koliko je ljudi bilo zaista teško je proceniti zbog više prostorija iz kojih se klub sastoji ali ono najbitnije je da je ona glavna, gde je bina, bila prepuna. Opasne igre su mogle da počnu. Prvo su zaboli hetrik sa „Rasprodajom“, „Dr Fist“-om i „Mržnjom“. Sve tri se nalaze na, za sada, poslednjem studijskom albumu „Ultra muk“ od pre dve godine. Usledile su „Proročica Sabljara“, „Živeo Josif Visarionovič Džugašvili i svetska revolucija“, „Olovni vojnik“… Zatim ponovo stvar sa poslednjeg albuma „Metak“(drugi singl posle „Zida“), za koju se uveliko vrteo spot. Tekstovi se ič nisu razumeli ali pošto ih većina savršeno zna napamet to i nije bio toliki problem sem za jednu novu pesmu. Onda opet klasici: „Zanimljiva geografija“, „Stampedo“, jeziva „Kao da ničeg nije ni bilo“, zatim promiskuitetna „Kraljica Pica parka“ kao i himnična „Ustani i kreni sada“ koje je legla ko krešendo do tada rastuće energije. Bar na tih 4 minuta svima nam se malo popravio moral koji je već dugo „na rezervu“. Jedina obrada za to veče je bila „Lepi Mario“, čuvena šansona Satana, jebeno ludog, Panonskog. Naravno, bila je i „Aljaska“ ali ubite me ja ne mogu da se setim u kom delu koncerta. Jebiga previše sam bio zauzet treskanjem o patos. Izgleda mora da unajmim nekog da mi piše set listu. Nebitno…

Tu se negde i završio regularni deo koncerta. S obzirom na onoliko pesnica u vazduhu, horsko pevanje i skakanje, slobodno smo mogli da očekujemo bis. Tako i bejaše pa se zavrnuše sa „Opasnim igrama“ i „Zemljom nojeva“. Hteli smo svi još nego ajde, i oni ljudi imaju dušu, hvala im i za ovo. Ionako je već bilo 3 sata. Silina koncerta i činjenica da mi evo još na desno uvo duvaju vetrovi i šušte vodopadi, dovoljan su dokaz da ovaj bend i nakon 22 godina postojanja nema nameru da stane. Zajedno su sa generacijama, visoko uzdignutog srednjeg prsta, preživeli godine podignutih zidova na granicama dok su klinci učili gledajući „Vidimo se u čitulji“ umesto „Discovery“-ja a njihovi matorci bili kljukani „Srećnim ljudima“ ko bensedinima . Doduše neke stvari se teško menjaju o čemu svedoči svaki majmun sa ermaksicama i pustom željom da je devedestreća. Ova ponekad glupa, gluva i slepa zemlja je jurila beli šengen ko grejanom radžom natopljeni lovac belog zeca praistorijskim karabinom sa krivim nišanom. Ne bi ni uspela da je na pravi put nisu u dupe šutirali glasovi zdravog razuma čiji su „Dža ili bu“ glasnogovornici. Iako smo od deda Mraza za Novu godinu dobili dignute rampe još mnogo će cipela i kletvi proleteti skupštinom, a Sabljar i ekipa će imati pun djavo materijala pre nego što se idioti kroz nered ne dovedu u red.

MAMU VAM JEBEM!!! Ne postoji dovoljno veliki font ni dovoljno bold slova da dočaraju ovaj metafizičko-anarhističko-egzistencijalistički(i slične zajebane reči), politički nekorektni a ujedno genijalni stih. A sada me izvinite, moram da izvadim glavu iz peska…

Piše: Aleksandar Nikolić Coa