Kolumne

Uroš Tošić | Mnogo boli kad nije iz Beograda

ocistimo-srbiju

Metla bez internet (po)drške

Pa da. Svi smo „fini“, i posebno gadljivi na državne pare. Niko od nas nije nikada pomislio kako bi bilo super da radi u državnoj firmi, ili za državnu firmu, da prima pare bez i da zna što ih prima, da radi projekte koji se plaćaju ohohoooo.

Objavili oni “nezavisni i objektivni“ razni mediji (mi u startu da kažemo da smo nezavisni ali nismo objektivni i volimo si samo ove naše, pa vi vidite koji su to) da je sajt “Očistimo Srbiju“ plaćen mnogo više nego što treba. Hmmm?

Da, naravno da znamo ko su ti momci. Naši. Super su. Vole pivo, lepo rade, meraklije u srcu i duši. I treba da uzimaju UVEK šta mogu jer, izvinite, mi u Nišu nemamo ministarstva i retko nam se pruži prilika da radimo za Vas. Bogu hvala da nema carine za internet inače bi plaćali sve što “izađe“ iz Niša ka Beogradu.

Ja sam možda glup, ustvari… ne možda. Jesam. Nego da pitam? “Koalicija za nadzor javnih finansija“? Pogle čuda?! Niko iz Niša?! (http://www.nadzor.org.rs/clanice_koalicije.htm) Ili se kriju možda?

Samo da pitam sve te kriTračare šta bi sa sajtom dotičnog sportskog saveza pre dve godine (nema link namerno jer ne reklamiramo za džabe ništa) koji je isto plaćen mnogo BEOgradskoj firmi a uredno odrađen (doduše ne u CMS-u 🙂 nego u isto veoma komplikovanoj aplikaciji koja mislim da se zove Džumla, Jumla…tako nekako… JOOMLA, jeste… Joomla??? (http://www.joomla.org) – FREE DOWNLOAD

Pa ništa naravno. Isto su se lepo naručkali svi dan posle potpisivanja, popilo se i pojelo bogami dosta i podelile parice na ravne časti. Jedna meni, jedna tebi, dve meni, jedna tebi…
Samo tada nije smetalo niti medijima niti ostalima jer su pare naravno ostale u prestonici i svako je dobio svoj deo kolača.

Sada međutim tamo neka firma, iz one crne rupe u državi gde možemo da pustimo pipke ali ih nekako seku kod Naisa, u novootkrivenoj zemlji južno od Bubanj Potoka ima smelosti da se uključi u već razrađenu “našu“ priču otimanja para sa državnih jasla. Bezobrazluk totalni.

Čak mi i krivo pomalo što su i stvarno radili (pa ma koliko vam to smečno zvučalo svima vama) na tom projektu. U Paintu su trebali da naprave sajt, ili u Wordu, jer ukoliko bi neko u Beogradu došao na ideju da napravi spomenik Godzili samo zato što možda neko od ministra voli taj film, ja pretpostavljam da bi koliko odmah bio oformljen BeoTon, BGTon, BgGreb-Greb, GodzilaFon “Spasite Godzilu – spomenik od nacionalnog značaja“ – pozovite 011…

I platili bi. Svi mi hteli to ili ne. Ipak, to je od nacionalnog značaja. Sigurno im treba tamo gore to čudo.

Metla koja čisti Srbiju, dragi moji, u ovom slučaju ni pod razno ne diže prašinu za sve te beogradske firme koje narodski, i šakom i kapom, otimaju od ovog naroda za raznorazne “nacionalne značaje“ sve do trenutka kada se uplete neka drska niška firma. Krug dvojke ionako državni budžet doživljava kao svoju priručnu kasu i naravno da će da oplete po prstima svakog provincijalnog Olivera Tvista koji se, ne daj Bože, usudi da zatraži više od one porcije splačina koje mu tako velikodušno daju. Kakav bezobrazluk!

Neću da ulazim u to da li taj sajt zaista vredi toliko. Ni da li je konkurs odrađen po propisima. Ali ako znamo da se u javnim nabavkama svake godine mažnjava bezmalo milijardu evra a da vlasti, istovremeno, ne pada na pamet da tome stane na put, više je nego čudna tako gnevna reakcija beogradskih medija, inače poznatih po časti, poštenju, nepotkupljivosti i nepristrasnosti.

Otkad je to 26 hiljada jura više od jedne milijarde? Da li možda hiljade koje odu u provinciju više nego milijarda koja se vrti po prestonici?

Sve ovo se zove “sekira u med“, na ovaj ili onaj način i ako vam je iole krivo što niste vi upleteni u sve ovo, šta da vam kažem?! Osećajte se krivo i ako u ovoj zemlji SVE može da prođe, može vala i ovo, pa ma koliko bolelo što nije u Beogradu.

Pročitajte i...