Fifa | Svetsko prvenstvo u fudbalu 2010

Nemačka

SP Južna Afrika 2010

Kada kažete Nemačka, prvo pomislite na rad, red i disciplinu, a upravo to su I glavne odlike fudbalske reprezentacije te zemlje.

„Elf“ ili ako vam je draže „panceri“ retko kada su na najvećim smotrama fudbala, kontinentalnim i planetarnim šampionatima, plenili lepotom igre, ali rezultati i plasman su ono što se broji.

Čuveni engleski centarfor Gari Lineker jednom prilikom je izjavio da je fudbal igra u kojoj učestvuju 22 igrača i u kojoj uvek na kraju pobede Nemci. To, naravno nije tačno, ali tri naslova prvaka Evrope 1972, 1980. i 1996. godine i tri svetske krune 1954, 1974. i 1990. godine, nedvosmisleno ukazuju na to da su „panceri“ fudbalska velesila.

Jedino Brazil i Italija imaju više svetskih titular i samo su oni odigrali više utakmica na Mundijalima od Nemačke. Nemci nisu igrali samo na šampionatima 1930. i 1950. godine.

Nemci su prvi put igrali na SP 1934. godine i već u svom prvom nastupu stigli su do polufinala, gde ih je savladala tadašnja Čehoslovačka 3:1, a potom su zauzeli treće mesto pobedom nad Austrijom 3:2.

Na narednom Mundijalu dogurali su do četvrtfinala, a u ponovljenom mecu eliminisala ih je Švajcarska sa 4:2.

Posle Drugog svetskog rata, Nemačka je propustila šampionat u Brazilu 1950. godine, a zatim se četiri godine kasnije u Švajcarskoj, pod imenom i zastavom Savezne Republike Nemacke, domogla prve svetske titule. Nemci su se u finalu namerili na tada najjaču reprezentaciju sveta – „mađarsku laku konjicu“, koju je predvodio legendarni Ferenc Puškaš. Posle samo osam minuta duela na Vankdorf stadionu u Bernu, Mađari su imali prednost od 2:0, ali je čuvena „Valterova jedanaestorka“ neverovatnom upornošcu, što je postao i zaštitni znak „pancera“, na kraju uspela da preokrene rezultat i slavi sa 3:2. To je bio jedini poraz Puškaša, Kociša, Božika i društva u periodu između 1950. i 1956. godine.

Na drugu svetsku krunu Nemci su čekali 20 godina, a osvojili su je na svom bunjištu.

Predvođena Francom Bekenbauerom, koji je bio kapiten i „prva violina“ tima, i najboljim strelcem Gerdom Milerom, Zapadna Nemačka je na Mundijalu 1974. jedini poraz doživela u prvom krugu takmičenja od svojih istocnih sunarodnika, a u finalu je pobeđena Holandija sa 2:1. „Lale“ su povele preko Johana Neskensa, izjednačio je Paul Brajtner, a titulu „Elfu“ doneo je (a ko bi drugi) Miler.

Nakon dva uzastopna poraza u finalima, u Španiji 1982. godine od Italije 3:1 i u Meksiku 1986. godine od Argentine 3:2, Nemačka je 1990. godine treci put trijumfovala na SP, čime je stekla pravo da zadrži trofej u trajnom vlasništvu. Kao i prilikom osvajanja druge titule, na Mundijalu u Italiji „Kajzer Franc“ bio je ključna figura „pancera“, s tim što ovoga puta nije bio u ulozi igrača, vec selektora.

Tim

Broj Ime Pozicija Visina Godište
Hans Joerg Butt Golman 1.91 m 28. maj 1974.
Manuel Neuer Golman 1.92 m 27. mart 1986.
Tim Wiese Golman 1.93 m 17. decembar 1981.
Arne Friedrich Odbrana 1.85 m 29. maj 1979.
Dennis Aogo Odbrana 1.84 m 14. januar 1987.
Holger Badstuber Odbrana 1.89 m 13. mart 1989.
Jerome Boateng Odbrana 1.92 m 3. septembar 1988.
Per Mertesacker Odbrana 1.98 m 29. septembar 1984.
Philipp Lahm Odbrana 1.70 m 11. novembar 1983.
Serdar Tasci Odbrana 1.86 m 24. april 1987.
Marcell Jansen Odbrana 1.91 m 4. novembar 1985.
Bastian Schweinsteiger Sredina 1.83 m 1. avgust 1984.
Marko Marin Sredina 1.70 m 13. mart 1989.
Mesut Ozil Sredina 1.82 m 15. oktobar 1988.
Piotr Trochowski Sredina 1.68 m 22. mart 1984.
Sami Khedira Sredina 1.89 m 4. april 1987.
Toni Kroos Sredina 1.82 m 4. januar 1990.
Cacau Napad 1.79 m 27. mart 1981.
Lukas Podolski Napad 1.82 m 4. jun 1985.
Mario Gomez Napad 1.89 m 10. jul 1985.
Miroslav Klose Napad 1.82 m 9. jun 1978.
Stefan Kiessling Napad 1.91 m 25. januar 1984.
Thomas Mueller Napad 1.86 m 13. septembar 1989.