
Kada kažete Nemačka, prvo pomislite na rad, red i disciplinu, a upravo to su I glavne odlike fudbalske reprezentacije te zemlje.
„Elf“ ili ako vam je draže „panceri“ retko kada su na najvećim smotrama fudbala, kontinentalnim i planetarnim šampionatima, plenili lepotom igre, ali rezultati i plasman su ono što se broji.
Čuveni engleski centarfor Gari Lineker jednom prilikom je izjavio da je fudbal igra u kojoj učestvuju 22 igrača i u kojoj uvek na kraju pobede Nemci. To, naravno nije tačno, ali tri naslova prvaka Evrope 1972, 1980. i 1996. godine i tri svetske krune 1954, 1974. i 1990. godine, nedvosmisleno ukazuju na to da su „panceri“ fudbalska velesila.
Jedino Brazil i Italija imaju više svetskih titular i samo su oni odigrali više utakmica na Mundijalima od Nemačke. Nemci nisu igrali samo na šampionatima 1930. i 1950. godine.
Nemci su prvi put igrali na SP 1934. godine i već u svom prvom nastupu stigli su do polufinala, gde ih je savladala tadašnja Čehoslovačka 3:1, a potom su zauzeli treće mesto pobedom nad Austrijom 3:2.
Na narednom Mundijalu dogurali su do četvrtfinala, a u ponovljenom mecu eliminisala ih je Švajcarska sa 4:2.
Posle Drugog svetskog rata, Nemačka je propustila šampionat u Brazilu 1950. godine, a zatim se četiri godine kasnije u Švajcarskoj, pod imenom i zastavom Savezne Republike Nemacke, domogla prve svetske titule. Nemci su se u finalu namerili na tada najjaču reprezentaciju sveta – „mađarsku laku konjicu“, koju je predvodio legendarni Ferenc Puškaš. Posle samo osam minuta duela na Vankdorf stadionu u Bernu, Mađari su imali prednost od 2:0, ali je čuvena „Valterova jedanaestorka“ neverovatnom upornošcu, što je postao i zaštitni znak „pancera“, na kraju uspela da preokrene rezultat i slavi sa 3:2. To je bio jedini poraz Puškaša, Kociša, Božika i društva u periodu između 1950. i 1956. godine.
Na drugu svetsku krunu Nemci su čekali 20 godina, a osvojili su je na svom bunjištu.
Predvođena Francom Bekenbauerom, koji je bio kapiten i „prva violina“ tima, i najboljim strelcem Gerdom Milerom, Zapadna Nemačka je na Mundijalu 1974. jedini poraz doživela u prvom krugu takmičenja od svojih istocnih sunarodnika, a u finalu je pobeđena Holandija sa 2:1. „Lale“ su povele preko Johana Neskensa, izjednačio je Paul Brajtner, a titulu „Elfu“ doneo je (a ko bi drugi) Miler.
Nakon dva uzastopna poraza u finalima, u Španiji 1982. godine od Italije 3:1 i u Meksiku 1986. godine od Argentine 3:2, Nemačka je 1990. godine treci put trijumfovala na SP, čime je stekla pravo da zadrži trofej u trajnom vlasništvu. Kao i prilikom osvajanja druge titule, na Mundijalu u Italiji „Kajzer Franc“ bio je ključna figura „pancera“, s tim što ovoga puta nije bio u ulozi igrača, vec selektora.
Tim
Broj | Ime | Pozicija | Visina | Godište |
---|---|---|---|---|
– | Hans Joerg Butt | Golman | 1.91 m | 28. maj 1974. |
– | Manuel Neuer | Golman | 1.92 m | 27. mart 1986. |
– | Tim Wiese | Golman | 1.93 m | 17. decembar 1981. |
– | Arne Friedrich | Odbrana | 1.85 m | 29. maj 1979. |
– | Dennis Aogo | Odbrana | 1.84 m | 14. januar 1987. |
– | Holger Badstuber | Odbrana | 1.89 m | 13. mart 1989. |
– | Jerome Boateng | Odbrana | 1.92 m | 3. septembar 1988. |
– | Per Mertesacker | Odbrana | 1.98 m | 29. septembar 1984. |
– | Philipp Lahm | Odbrana | 1.70 m | 11. novembar 1983. |
– | Serdar Tasci | Odbrana | 1.86 m | 24. april 1987. |
– | Marcell Jansen | Odbrana | 1.91 m | 4. novembar 1985. |
– | Bastian Schweinsteiger | Sredina | 1.83 m | 1. avgust 1984. |
– | Marko Marin | Sredina | 1.70 m | 13. mart 1989. |
– | Mesut Ozil | Sredina | 1.82 m | 15. oktobar 1988. |
– | Piotr Trochowski | Sredina | 1.68 m | 22. mart 1984. |
– | Sami Khedira | Sredina | 1.89 m | 4. april 1987. |
– | Toni Kroos | Sredina | 1.82 m | 4. januar 1990. |
– | Cacau | Napad | 1.79 m | 27. mart 1981. |
– | Lukas Podolski | Napad | 1.82 m | 4. jun 1985. |
– | Mario Gomez | Napad | 1.89 m | 10. jul 1985. |
– | Miroslav Klose | Napad | 1.82 m | 9. jun 1978. |
– | Stefan Kiessling | Napad | 1.91 m | 25. januar 1984. |
– | Thomas Mueller | Napad | 1.86 m | 13. septembar 1989. |