Insajder

Insajder | Block Out

Block OutJedan od koncertno najaktivnijih bendova u Srbiji ponovo je pohodio Niš. Za razliku od doskorašnje prakse da se održavaju po dva nastupa u Feedbacku, ovog puta smo imali prilike da uživamo u njihovom nastupu u solidno popunjenom klubu Juridicum.

Uvertira za koncert bila je izložba fotografija „Raskorak“ mladog rok fotografa Nemanje Đorđevića. Kalio je Nemanja zanat poduže vremena i to vrlo često baš na Block Outu pa ne čudi ovakav potez da se na jedan zanimljiv način prikaže snaga, usudiću se da kažem dobronamerno, matorog benda i talenat mladog fotografa. Izložba će biti otvorena nedelju dana pa svratite a možete očekivati i jedan intervjujčić sa autorom izložbe.

Koncert su oko 10 časova otvorili beogradski Sharks, Snakes & Planes. Bend je sebe krstio po tri najveća ljudska straha pa tako i muzika koju sviraju obiluje nekom anksiožnošću. To ne znači da je muzika preterano spora, baš naprotiv. Momci praše neku mešavinu alternativnog metala i grandža na koju odlično leže drhtavi glas Marka Mićanovića. Njihova pesma „Crni gnoj“ je nešto najbolje što se pojavilo na Jelen top 10 listi. Na ovom nastupu imali smo prilike da vidimo energični bend od koga svakako treba puno očekivati. Tekstovi su malo na engleskom malo na srpskom i mislim da bi za njih bilo bolje da se definitivno prešaltaju skroz na maternji. Block out pored muzike ima i još jednu dobru stranu a to je pomaganje mlađim bendovima. I ranije su na svojim nastupima ustupali binu Consecration-u i Jewy Sabatay-u: Nikola Vranjković koristi svaku priliku da u medijima pomene, pored ova dva već pomenuta benda, svoje favorite poput Autogenog Treninga i Plišanog Mališana.

Block Out je na scenu izašao, sada već tradicionalno, uz prodorne zvuke brodske sirene. Ukopani u dubine plave svetlosti sa reflektora krenuli su lagano sa „Veži me“ i „Foteljom“. Uvek zloslutna i epska „Majdan“ zvuči kao glasnogovornik najezde skakavaca i opštenarodnih potopa. Usledila je lakša „Čarobni akord“ da bi odmah potom malo zarežale i distorzije na „Deponiji“.

Bend nije izdao album još od 2004. i od tada se drže sopstvene filozofije promovisanja i izdavanja novih pesama. Ubace neku stvar standardno na repertoar, puste je na youtube da kruži i već na sledećem koncertu svi pevaju u glas „Zadrži svoj dah“ ,“Sve što mogu reći“ i „Nikad“ koje su odavno postale favoriti publike. Posle još jednog osvrtanja na album „Ako imaš s kim i gde“ i pesme „Težak slučaj pakla“ i „Tata brada“, bend je počeo da izvlači iz rukava(i gitara) one najiščekivanije poput „Protiv sebe“ i „Nedostupnih polja“ s tim što se među njima umuvale i politički obojene „Prokletije“ koje su ujedno i poslednji singl benda. Naravno nije moglo da prođe bez „SDSS/GSZ“ miksa koji publika uvek spremno dočeka šutkama. Jasno mi je zašto je ljudi toliko obožavaju i traže uživo, ipak je to svojevrsna himna jednog vremena i nekih generacija. Pošto nam se vreme ne menja na bolje pesma i dalje leže ko šamar na budalu. A i brza je pa može da padne šutiranje. Sa druge strane jasno mi je i da je bendu malo dosadilo da je svira, bar mi je takav utisak odavala Nikolina faca prilikom izvođenja mada mi se možda samo učinilo.
Jedno od iznenađenja su mi bile „Zvezdane staze“ koje bend jedno vreme nije svirao ni za lek ali su to u poslednje vreme promenili. Apsolutnu tačku na veče stavile su kao i uvek „Tri korne penal“.

Sa koncerta teško da je neko otišao srećan. Ako jeste svaka mu čast, onda nije ni slušao pesme. Ali zato smo svi otišli nekako prijatno setni i olakšani bar za po jednog demona iz utrobe.

Aleksandar Nikolić Coa

Pročitajte i...