Promocije, sajmovi, festivali

Goethe fest u Nišu

goethe-festGoethe FEST 24.10 – 1.11.2014. godine
Organizatori: Gete institut i Niški kulturni centar
Hol i mala sala Niškog kulturnog centra (Stanoja Bunuševca bb)
Ulaz besplatan

Petak, 24.10.2014.
18.30 Otvaranje izložbe „Filmski svetovi“

19.00 Poslednja trka, Nemačka, 2013, 114 min, u boji
Režija: Kilian Ridhof
Uloge: Diter Halerforden, Tatja Zajbt, Hajke Makač

Nagrade: Nemačka filmska nagrada 2014: Najbolja muška uloga: Diter Halerforden

Sa svojih više od 70 godina Paul Aferhof, nekada najveći maratonac i osvajač zlatne medalje na Olimpijadi u Melburnu 1956., iseljava se iz svoje kuće. Zato što radi kao stjuardesa, njegova ćerka Birgit ne može više da se stara o njemu i njegovoj ženi. Paul se u staračkom domu ne oseća baš najbolje i sebi postavlja pitanje da li tako treba da skonča. On odlučuje da počne da trenira za Berlinski maraton i da na njemu pobedi. Ostali stanari staračkog doma ga smatraju ludakom, međutim, uz pomoć Margot, ovaj vremešni penzioner trenira kao sumanut, imajući samo jedan cilj pred sobom: Da još jednom protrči kroz masu koja aplaudira i vrišti.
Zbog svojih nonsensa koji su desetinama godina prikazivani na televiziji u Nemačkoj, Didi Halerforden je do sada uglavnom imao lošu reputaciju, ali i dobru, zbog kabarea na višem nivou. Kao veliki „starac“, on je u filmu Poslednja trka dobio ulogu koja mu je iznenada i zasluženo donela „Lolu“ za najbolju glavnu ulogu.

21.00 Ništa se loše ne može dogoditi, Nemačka, 2013, 110 min, u boji
Režija: Katrin Gebe
Uloge: Julije Feldmajer, Saša Aleksandar Gerzak, Svantje Kolhof

Nagrade: Filmski festival u Hamburgu: Nagrada za najbolji scenario; Bavarska filmska nagrada – najbolji mladi reditelj, Talin – najbolji film za mlade; Udruženje nemačkih filmskih kritičara: Najbolji debitantski film

Mladi Tore želi u Hamburgu da sa religioznim pankerima, koji sebe nazivaju „Isusovi frikovi“, otpočne novi život. Pri tom će mu se neočekivano ukazati prilika da pomogne jednoj porodici u saobraćajnoj nezgodi. Zahvalni Beno poziva spasioca u kuću sa vrtom, u kojoj stanuje sa svojom suprugom Astrid i dvoje dece Sveni i Denisom. S druge strane, Tore na ovaj slučajni susret gleda kao na Božji znak i sprijateljuje se sa Benom, ali se skitnica posebno dobro razume sa 15-godišnjom Sveni. Već posle nekoliko dana porodica poziva pankera da kao stalni gost kampuje u šatoru na njihovom imanju. Nedugo zatim, Beno iznenada postaje naprasit i nasilan. Tore, međutim, ne dozvoljava da ga to natera na odlazak, već u sve težim zlostavljanjima prepoznaje Božji izazov…
„Beskompromisna drama oko mladog frika Isusovca koja je u selekciji Un Certain Regard u Kanu pobrala oduševljenje i osudu. Kontroverzne reakcije bile su predvidljive, istorija stradanja jednog veoma pobožnog i mladog čoveka provocira i poziva na odbranu.“ (kino.de)
„…s jedne strane, film je neverovatno sigurno insceniran debi koji je upoznat sa mogućnostima bioskopa… S druge strane, međutim, Ništa loše se ne može dogoditi je i okrutan, nemilosrdan film koji gledaoca neće ama baš nimalo poštedeti. […] To je film koji uznemirava. A uznemirenost se u nemačkom filmu retko može videti.“( DER SPIEGEL)

Subota, 25.10.2014.
19.00 Temperatura, Nemačka, Belgija, Austrija, 2013, 80 min, u boji
Režija: Elfi Mikeš
Uloge: Eva Mates, Martin Vutke, Karolina Kardoso

Mlada Franci živi zajedno sa svojim roditeljima u malom selu. Pedesete su godine i ona stalno gleda slike koje je njen otac kao pripadnik francuske Legije stranaca napravio u Maroku, Tunisu i Alžiru. Pomoću njih ona uspeva da se povuče u svet fantazija i sebi izgradi svet snova. U godinama koje dolaze ona će postati uspešna fotografkinja i daće se u potragu za svojom polusestrom i sećanjima iz detinjstva za koje je verovala da su zaboravljena.
U filmu, Elfi Mikeš ide tragovima svog detinjstva. Martin Vutke igra oca porodice koji je, kao nekadašnji pripadnik Legije stranaca, senzibilan paranoik – pod teretom prošlosti koja ga ne pušta pati cela njegova porodica. (Berliner Zeitung)

20.30 Diplomatija, Francuska, Nemačka, 2013, 84 min, u boji
Režija: Folker Šlendorf
Uloge: André Dusolije, Nils Arestrup, Burghart Klausner

Bitka za Francusku je, po svemu sudeći, odlučena 25. avgusta 1944. Druga francuska oklopna divizija nalazi se pred kapijama Pariza i samo je pitanje vremena kada će saveznici osloboditi glavni grad Francuske iz kandži nacista. Međutim, nemački komandant grada Ditrih fon Holtic se nalazi u moralnoj dilemi: Da li da, kako je Hitler naredio, grad brani po svaku cenu i, ukoliko je to potrebno, minama i bombama ga u celosti pretvori u prah i pepeo, ili da kapitulira i tako spasi smrti hiljade ljudi i sačuva istorijsku arhitekturu francuskog glavnog grada? Nemački general se bori sa svojom savešću, a švedski konzul Raul Nording svim diplomatskim i retoričkim sredstvima pokušava da sačuva grad od razaranja.
Prvi nemački oskarovac (Limeni doboš, 1979) ponovo je privukao pažnju filmom Diplomatija. On opisuje konfrontaciju tokom Drugog svetskog rata u Parizu koja se razvija između realnosti i fikcije: Po nalogu Hitlera trebalo je razoriti gradsku raskoš francuske prestonice, plan, protiv koga su odmah pokrenute tajne akcije.

22.00 Ljubavne šnicle, Nemačka, 2013, 89 min, u boji
Režija: Jakob Las
Uloge:Lana Kuper, Franc Rogovski, Majk Ridel

Nagrade: Minhen – Nagrada za najbolju režiju, scenario, mušku i žensku glavnu uloga; Sarbriken – nagrada Maks Ofils; Potsdam – druga nagrada za produkciju; Park Siti (Slamdance festival) – nagrada za najbolji trejler

Klemens i Lara rade u istom hotelu na obali Baltičkog mora, ali, sem istog radnog mesta, nemaju ništa zajedničko. Naprotiv, nisu mogli da budu različitiji – povučenom Klemensu je potreban mir, dok kočoperna Lara traži akciju. Samo što je okončao svoje obrazovanje za masera, on već „mesi“ goste, dok ona još uvek uči za kuvaricu. Kada se njih dvoje slučajno sreću u liftu, međusobna privlačnost je najpre poprilično ograničena. Pa ipak, polako ali sigurno, njih dvoje postaju bliski. I, konačno se zaista zaljubljuju jedno u drugo. Klemens se sve više oslobađa svoje uzdržanosti i učestvuje u brojnim Larinim šalama. Međutim, u jednom trenutku, katastrofa preti da razori zajedničku sreću…I improvizovana estetika i neverovatno autentično prikazan milje, kao i humor, otkrivaju školu Andrasa Drezena koji je bio mentor filma na Akademiji za film i televiziju HFF Potsdam.

Nedelja, 26.10.2014.
19.00 Mračni svet, Nemačka, 2013, 95 min, u boji
Režija: Frauke Finstervalder
Uloge: Ronald Cerfeld, Johanes Kriš, Leonard Šajher
Nagrade: Berlinale 2014 – nagrada za najbolji scenario; Nemačka filmska nagrada 2014. za najbolju žensku sporednu ulogu: Sandra Hiler; Cirih – Zlatno oko za najbojli film na nemačkom jeziku; Montreal – Bronzani zenit za najbolji debitantski film; Nagrada nemačke kritike za najbolji scenario u 2013.

Radnja filma „Mračni svet“ se događa u Nemačkoj koja se prividno nalazi izvan vremena. U zemlji, u kojoj sunce stalno sija, deca nose školske uniforme, policajci su maskirani u medvede a pedikiri starijim damama poklanjaju kolače. Iza lepote ovog prividnog sveta, međutim, vreba ponor – u koji nas ovo putovanje i vodi.
„U izvanrednom filmskom debiju Mračni svet Frauke Finstervalder, Nemačka je predstavljena kao nadrealno mesto traumatizovano nacionalsocijalizmom. Tragikomedija otkriva različite životne modele i često ih na mračan način dovodi u vezu. Stilizovani snimci pejzaža vagaju gledaoca u paralelnom svetu, karakteri i njihove crte, međutim, nisu mogle biti ljudskije: Tu se mogu videti nesputano surovi tinejdžeri, cinično bogat bračni par ili mladi policajac koji se posle svoje smene pretvara u „plišanu životinju“. Mlada perspektivna režiserka Finstervalder pri tom se uzdržava od bilo kakvog mišljenja.“(DIE ZEIT)

21.00 Između svetova, Nemačka, 2014, 103 min, u boji
Režija: Feo Aladag
Uloge: Ronald Cerfeld, Mohsin Ahmadi, Saida Barmak

Jesper je vojnik Bundevera i iako je njegov brat poginuo na dužnosti u Afganistanu, on se prijavio na službu u ovu ratom zahvaćenu zemlju. Zajedno sa svojom jedinicom on ima zadatak da zaštiti jedno udaljeno selo od Talibana. U Jesperovu pratnju spada i mladi avganistanski prevodilac Tarik čiji je zadatak, između ostalog, i da posreduje između vojnika i seoske zajednice.
Obema stranama prilično teško pada da premoste razlike u načinu života. Jesper, koji mora da zadobije poverenje seljaka i savezničke Arabaki milicije, je na ivici nerava. Sve je više konflikata savesti koje izazivaju naređenja njegovih pretpostavljenih. Kada Tarik, kome je zbog bliskosti sa nemačkim vojnicima zaprećeno smrću, počinje da se plaši i za život svoje sestre, Jesper je prinuđen da zauzme stav.
Poslednji film Fee Aladag, Tuđina, drama o kulturnom identitetu Nemice turskog porekla, ušao je 2011. u konkurenciju za nominaciju za Oskara kao najbolji strani film. Pozadina novog filma je takođe vredna pažnje: Žena – režiserka, scenaristkinja i producentkinja u jednoj ličnosti – snima na autentičnim mestima ratnih konfrontacija Bundesvera u Avganistanu, Kunduzu i Mazar-i-Šarifu, kao i na različitim lokacijama u Nemačkoj, na nemačkom, engleskom i jezicima dari i paštu.

Ponedeljek, 27.10. 2014.
18.00 Atlas oblaka, Nemačka/SAD/Hongkong/Singapur, 2012, 165 min, u boji
Režija: Tom Tikver, Endru „Endi“ Vahovski, Lana Vahovski

Nagrade: Nemačkafilmskanagrada 2013. Zanajboljurežiju, scenografiju, kameru, muziku; Bavarskafilmskanagrada 2013. zaproducenta

Stariji čovek po imenu Zahari priča dugu priču grupi ljudi okupljenih oko logorske vatre. Priča se bavi likovima iz potpuno različitih vremenskih epoha, ali su uprkos tome njihove sudbine međusobno povezane: Onemoćali doktor 1849. sreće jednog advokata i odbeglog zatvorenika; dvojica kompozitora 1936. konkurišu zajedno na Kembridž; 1970. jedna novinarka se hvata u koštac sa direktorom nuklearne elektrane; 2012. mora jedan izdavač, koga je sreća napustila, da vidi kako će se dalje snaći u životu; 2144. u „Novom Seulu“ dešava se afera između ropkinje i pobunjenika koji joj je spasio život, a u 24. veku Zahari se konačno udružuje sa naučnicom na putovanju u potrazi za revolucionarnim otkrićem koje će sve promeniti…
„Bestseler Dejvida Mičela „Atlas oblaka“ je književni kaleidoskop koji se bavi elementarnom temom – snagom ljudske volje. U stvari, tako nešto jedva da je moguće staviti na film, međutim, Tom Tikver i braća Vašovski su se pozabavili temom i stvorili veliki film. Atlas oblaka je u više nego jednom smislu mamutski projekat. Skuplji nego što je ijedan nemački film ikada bio, navodno je koštao oko sto miliona evra. Sniman je uz učešće velikih zvezda i dvaju timova i njihovih režisera istovremeno – braćom Vahovski i Tomom Tikverom, zasnovanim na međunarodnom bestseleru. To je pre svega prava džungla ideja u kojoj se ponekad skoro gubi orijentacija. (Süddeutsche Zeitung)

21.00 Voljene sestre, Nemačka/Austrija, 2014, 170 min, u boji
Režija: Dominik Graf
Uloge: Hana Hercšprung, Florijan Šteter, Henrijeta Konfurius

Nagrade: Bavarska filmska nagrada 2014. za najbolju kameru

Sestre Karoline fon Bojlvic i Šarlota Lengefel su jedna duša. ÄŒak i onda kada se leta 1788. zaljubljuju u istog čoveka, književnika Fridriha Šilera. Karolina je nesrećno udata i u Šileru konačno vidi dugo iščekivanu ljubav svog života. Nasuprot njoj, Šarlota je stidljiva i već dugo sanja o supružniku. Tako se začinje ménage à trois, jedan vedro-frivolan trougao odnosa. Šiler je opčinjen sestrama i namera mu je da se upusti i sa jednom i sa drugom. Kod Karoline ceni njenu nezauzdanu i inteligentnu pojavu, kod Šarlote njenu uravnoteženost i osećaj za dom. Međutim, koliko dugo može da funkcioniše ljubav, ako svako za sebe misli da je ona prava osoba. Prijateljski odnos dveju sestara će tako biti stavljen na probu.
„Svestrani nemački reditelj Dominik Graf (Crveni kakadu, U očima zločina), koji inače sebe rado vidi u američkom žanrovskom filmu, nastupa… sa Fridrihom Šilerom. Njegova istorijska ljubavna drama Voljene sestre portret je neobičnog trougla odnosa koji je 1788. vodio pesnik Vajmarske klasike u Nemačkoj sa dve siromašne sestre plemićkog porekla. To što tek nakon osam godina jedan Grafov film (može da) učestvuje u konkurenciji za osvajanje Medveda, sigurno ima veze sa kulturno vrednim temama univerzalne ljubavne priče: Centar kulture Vajmar, rano štampanje knjiga i dolazeća Francuska revolucija uokviruju ovaj odnos ménage à trois.“ (BerlinaleBlogger für Goethe.de)

Utorak, 28.10.2014.
19.00 Viking Viki, Nemačka, 2009, 87 min, u boji
Režija: Mihael Buli Herbig
Scenario: Mihael Herbig, Runer Jonson
Uloge: Jonas Hemerle, Mihael Buli Herbig, Valdemar Kobus…

Mali simpatični dečak crvenkasto-plave kose Viki živi u vikinškom selu Flake sa svojom majkom Ilvom i ocem Halvarom, najtvrdoglavijim vođom Vikinga ikada. Vikinzi su po prirodi snažni, neustrašivi i gromoglasni drugari. Međutim, Viki je potpuno drugačiji: Povučen i krhke prirode. Ali, Viki ima dar koji nijedan od ostalih Vikinga nema: On je pametan!

21.00 Bal, Nemačka, 1969, 85 min, u boji
Režija: Folker Šlendorf
Uloge: Rajner Verner Fasbinder, Zigi Graue, Margarete fon Trota, Hana Šigula…

Folker Šlendorf vraća delo Bertolta Brehta iz perioda kasnog ekspresionizma u sadašnjost 1969. godine. Liričar i anarhista Bal živi u potkrovlju i kočijašima čita svoje pesme. Građansko društvo se otima za njim, ali ga i odbacuje. Bal besciljno luta naokolo, kroz šume, po autoputevima žudeći za rakijom i cigaretama, ženama i muškarcima: „Treba pustiti životinju u sebi, na sunce sa životinjom.“ Jedna mlada glumica će ostati trudna sa njim, i ubrzo će je osećati kao kamen oko vrata. On će izbosti na mrtvo jednog prijatelja i umreće sam. „Beskorisna si, prljava, besna životinja, povlačiš se u niske grane drveta.“
Film tematizuje mladalački bes i mržnju prema pritiskajućim prilikama, razmatra kult genija i seksualni moral. Rajner Verner Fasbinder istovremeno igra i Bala i sebe. Oko njega su brojni akteri koji će biti nanovo viđani u njegovim kasnijim filmovima. Posle prikazivanja na zapadnonemačkoj televiziji, Brehtova udovica Helena Vajgl zabranjuje svako dalje emitovanje. Njeno obrazloženje glasi: Društveni uslovi iz kojih proističe Balovo buntovništvo nisu dovoljno izvedeni na videlo.

Sreda, 29.10.2014.
18.30 Kolhas, ili srazmernost sredstava, Nemačka, 2012, 93 min, u boji
Režija: Aron Leman
Uloge: Robert Gvisdek, Jan Mesutat, Torsten Merten

Nagrade: Nagrada Max Ophüls 2013

Filmski režiser Leman po svaku cenu želi da realizuje istorijsku dramu „Kolhas“. S tim u vezi već su započeta snimanja u jednom veoma zabačenom delu Bavarske, kada mu u jednom trenutku budžet bude drastično smanjen. Bez mnogo razmišljanja, režiser je sa minimalnim sredstvima nastavio sa radovima na filmu: Vitezovi nose verižnjače od štofa koje su sami „heklali“, a oružje koje će se kasnije računarski generisati, morali su da zamišljaju. Kao kulisa je služila ruina nekog zamka. Neočekivanu podršku Leman nalazi u obližnjem mestu Špekbrodi. Naime, vest da se u kraju snima film toliko je oduševila stanovnike, da su na sve moguće načine pružili podršku filmskoj ekipi, bilo da je reč o prenoćištu ili savetima za izbor mesta snimanja. Međutim, zbog sve novijih svojeglavih ideja režisera, snimanje se odvija svakako, samo ne glatko.
„[…] sjajna komična poruka ljubavi prema pravljenju filmova, u kojoj se zaklinje u fantaziju i entuzijazam kao pokretačke sile.“ (Der Tagesspiegel)

20.15 Druga domovina – hronika jedne vizije, Nemačka, 2013, 231 min, u boji
Režija: Edgar Rajc
Uloge: Jan Diter Šnajder, Antonija Bil, Verner Hercog

Nagrade: Nemačka filmska nagrada 2014: Nagrada za najbolji film, najbolji scenario, najbolju režiju; Berlinale 2014: Nagrada nemačke kritike 2013. za najbolji film, najbolju kameru; Bavarska filmska nagrada 2014: Nagrada za najboljeg producenta i nagrada za najbolji scenario

Kada su sredinom 19. veka ljude pritiskali glad, siromaštvo i despotska vlast, hiljade njih se iz Evrope iselilo u daleku Južnu Ameriku. „Bolje od smrti se može svuda naći“, bila je njihova gorka spoznaja i nada. Iza kulisa ove nezaboravne drame Edgar Rajc razvija svoj novi film „Druga domovina – hronika jedne čežnje“: Još jednom je fiktivno selo „Šabah“ istovremeno i pozornica i univerzum. U njemu doživljavamo priču dvojice braće koji u svom selu spoznaju da samo njihovi snovi mogu da ih spasu.
„Pre nepunih trideset godina opora i gorko-slatka sudbina seljačke porodice Simon između 1919. i 1982. u filmu Domovina – Jedna nemačka hronika osvojila je domove savezne države, ali i širu svetsku publiku. Legendarni monumentalni ep sada pod naslovom Druga domovina – hronika jedne vizije nastavlja svoj pohod – i po prvi put se prikazuje u bisokopima. […]
Režiser Edgar Rajc se jednim skokom [vraća] u sredinu 19. veka ka osnovnom konceptu uspeha: Nostalgično obojena, uzvišena vizija, nadanje, ljubav i težnja u Šabahu, selu iz fantazije. […] Zaključak: Druga domovina – hronika jedne vizije je istorijski ep koji je detaljno realizovan i koji prosto usisava, ali i koji podstiče interesovanje za sopstvenom porodičnom istorijom.“ (filmstarts.de)

ÄŒetvrtak, 30.10.2014.
19.00 Golgota, Nemačka / Francuska, 2014, 107 min, u boji
Režija: Ditrih Brigeman
Uloge: Lea van Aken, Franciska Vajs, Florijan Šteter

Nagrade: Berlinale 2014: Srebrni medved za najbolji scenario 2014., Nagrada ekumenskog žirija; Edinburg: Nagrada studentskog žirija

Mlada Marija živi između dva sveta. U školi, ona je 14-godišnja devojčica sa tipičnim interesovanjima jednog tinejdžera. Kod kuće, u svojoj porodici, ona sledi učenja bratstva Pija XII. i njihovog tradicionalnog tumačenja katolicizma. Sve o čemu Marija misli i radi mora da prođe Božju proveru. A obzirom na to da je on strogi pastir, strah od pogrešnog koraka je njen stalni pratilac. I dok Marijina majka svoju ćerku čvrstom rukom prisiljava da ide putem vere, otac uglavnom ćuti i u kritičnim trenucima samo nemo posmatra. Konflikti se zaoštravaju kada dolazi do rasprave sa nastavnicima i lekarima. Marija očajnički pokušava da svima udovolji i tako sve više upada u unakrsnu vatru. Kako uskladiti osećanja koje ona gaji prema jednom školskom drugu sa zapovestima čiste ljubavi prema Bogu? Da li Gospod traži veliku žrtvu kako bi se njen mali brat izlečio od bolesti? Ditrih Brigeman duševnu patnju njegove mlade protagonistkinje razvija u 14 Stanki na putu Krsta – od „Osude Isusa na smrt“ do „Sveto Isusovo telo polaže se u grob“.
Režiser koji je svojim poslednjim filmovima 3 sobe/kuhinja/kupatilo (2012) i Trči ako možeš (2010) zaslužan za nemačku komediju intrige, svojim četvrtim igranim filmom najavljuje ozbiljan ton. Ako je verovati medijima, fundamentalizam je tematika koja se u prvu ruku vezuje za religije drugih zemalja. Ditrih Brigeman i njegova sestra Ana Brigeman, koja se može videti i kao protagonistkinja, dobitnici su Srebrnog medveda za scenario.

21.00 Džek, Nemačka, 2014, 103 min, u boji
Režija: Edvard Berger
Uloge: Ivo Picker, Georg Arms, Luize Hejer

Iako ima tek deset godina, Džek je odgovoran za sebe i svog malog brata, što ga čini ponosnim. Samohrana majka preko dana radi, dok uveče često izlazi. Oca u domaćinstvu nema. Jednoga dana Manuel se prilikom kupanja ispekao vrelom vodom. Krivica za to je svaljena na Džeka. To je vlastima bio dovoljan razlog da ga smeste u dom. U domu dečak pati za svojom kućom. Uskoro upada u konfliktne situacije i beži kako bi se vratio kući. Međutim, još jednom majka nije tu. U potrazi za njom, Džek i Manuel lutaju gradom, spavaju po parkovima i podzemnim garažama, beže od policije, sreću odrasle koji im pomažu i one, koji su ravnodušni.
„Kamera – uglavnom u visini očiju – prati Džekova noćna, očajnička lutanja Berlinom i okolinom. „Berlinale ima svog prvog velikog malog junaka. Sa svojim licem gusara, on je već na prvi pogled pravi karakter: Ivo Picker oduševljava u filmu Džek.“ (DIE WELT)

Petak, 31.10.2014.
19.00 Vreme kanibala, Nemačka, 2014, 93 min, u boji
Režija: Johanes Naber
Uloge: Sebastian Blomberg, Devid Štrizov, Katarina Šitler…

Frank Elers, Kai Niderlender, Helinger i Bjanka Merc su poslovni konsultanti. Oni putuju po svetu i staraju se o otpuštanjima i veći profit kompanija – prljavi proizvodni pogoni i tragedije pojedinačnih porodica, međutim, nisu deo interesovanja ovih alfa životinja. Osim toga, oni su previše zaokupljeni međusobnim borbama oko napredovanja u karijeri. Njihov jedini cilj je da budu partneri kompanije. Kada Helinger biva unapređen, za Franka i Kaia je to smak sveta, pošto sada sebe vide na marginama poslovnog sveta i ubeđeni su da će pre dobiti otkaz, nego što će ikada uspeti na lestvici. Međutim, iznenada Helinger će izvršiti samoubistvo – a firma će biti pred prodajom…

21.00 Hanino putovanje, Nemačka/Izrael, 2014, 100 min, u boji
Režija: Julija fon Hajnc
Uloge: Karoline Šuh, Doron Amit, Maks Mauf

Nagrade: Nirnberg – najbolji glumac (Doron Amit)

Ambiciozna studentkinja poslovne administracije želi da radi u konsultantskoj kompaniji. Međutim, primećuje brzo, da u njenoj biografiji ima značajnih propusta: nedostaje joj preporuka o društvenom angažmanu. Hanina majka, koja vodi mirovnu akciju u korist Izraela, protivi se da joj izda lažiranu potvrdu o dobrovoljnoj službi, te je tako Hana primorana da protiv svoje volje prihvati posao u Domu za ometene u razvoju u Tel Avivu kako bi dobila preporuku. Studentkinja u domu negoduje zbog svega mogućeg, među saradnicima neprijatno pada u oči i uslove u domu često komentariše uz dozu cinizma. To će na sebi osetiti i Itaj, sa kojim zajedno radi. Uprkos svemu, Itaj žestoko flertuje sa Hanom i vrlo brzo ona neće moći da odoli njegovim ponudama. Međutim, ona neće samo u ljubavnim stvarima otkriti novinu: njen boravak u Tel Avivu i iskustva koja je u njemu stekla nateraće je da promisli svoj budući život.
Lagana romatična komedija u duhu vremena: Mlada nemačka praktikantkinja u jednom izraelskom društvenom projektu ambiciozno prati svoju karijeru – doživljava, međutim, iskustva sa kasnim posledicama Holokausta koja za njenu generaciju očigledno nemaju nikakvo značenje. Stvari stoje sasvim drugačije sa njenom majkom ili jednom od najstarijih žrtava Holokausta koju sreće na svom putovanju.

Subota, 1.11.2014.
19.00 Oluja, Nemačka, Holandija, Danska, 2009, 110 min, u boji
Režija: Hans-Kristijan Šmid
Uloge: Keri Foks, Anamarija Marinka, Stiven Dilejn

Nagrade: Nemačka filmska nagrada 2010. za najbolji film

Hana Majnard kao tužilac Međunarodnog suda za ratne zločine u Den Hagu vodi proces protiv ratnog zločinca Gorana Đurića. Nakon što se njen glavni svedok upetljao u kontradikcije i ubrzo sebi oduzeo život, Hana odlazi u Sarajevo. Tamo se sreće sa sestrom svedoka uz čiju pomoć hrabra pravnica pokušava da ipak osudi Đurića.
„I pored sve obazrivosti, vatreno-uzbudljiv triler Hansa-Kristijana Šmita se skoro novinarskom distancom konfrontira sa nedostatkom transparentnosti tokom procesuiranja ratnih zločinaca u Den Hagu. To je aktuelna dnevno-politička tema sa visokim nabojem, dramatično zaoštrena svim žanrovskim sredstvima trilera. ÄŒestiti borci za pravdu koji su oslonjeni samo na sebe, u svetu nepravde, koji svoje oružje moraju da polože pred nadmoćnijim protivnikom bez lica i savesti i koji moraju da se zadovolje trenutnom pobedom, pri čemu priznaju da je rat izgubljen. . . . Šmit se kloni svake melodramatike, otkriva, međutim, način funkcionisanja savremenog pravosuđa: Da bi se postigao rezultat, koliko god on bio beznačajan, prihvatljiva je i kolateralna šteta.“ (kino.de)

21.00 Krabat – i tajna mračne vodenice, Nemačka, 2006 – 2008, 120 min, u boji
Režija: Marko Krojcpainter
Uloge: David Kros, Danijel Bril, Kristijan Redl

Nagrade: Nemačka filmska nagrada 2009. za najbolju scenografiju

Glas iz sna odvlači četrnaestogodišnjeg sirotana Krabata u tajanstvenu vodenicu, gde ga mračni vodeničar uzima za šegrta. Nadalje će on, zajedno sa još jedanaestoro dečaka, učiti ne samo zanat vodeničara, već i umetnost crne magije. Međutim, cena će biti visoka: Svake novogodišnje noći jedan od učenika će to platiti svojim životom – samo tako će majstor, koji je sa „ocem smrću“ sklopio pakt, moći sebi za po jednu godinu da produži život. Krabat počinje da se izvlači iz ove sudbinske strukture moći. Njegova unutrašnja snaga, pametni prijatelj i ljubav jedne devojke će mu pomoći da odagna mračne senke koje već dugo lebde nad mestom i njegovim stanovnicima.

Pročitajte i...