Nebojša Ozimić | Cincari Niša

Feljton | Cincari Niša (4)

Cincari Niša

Nošnja niških Cincara

Helenizovani Cincaru su, u novooslobođene krajeve Srbije i Balkana, doneli sa sobom i vrlo specifičan način odevanja, kod ovdašnjih Srba prihvaćen kao „znak gospodstva“, koji se, iznad svega, ogledao u bogatoj nošnji.

Sa razvojem trgovine, osnovne ali ne i jedine Cincarske delatnosti, prirodno je došlo do obogaćivanja same originalne starobalkanske odeće elementima iz već zatečene odeće, slobodno se može reći turske; međusobni uticaj ove dve kulture bio je nezaobilazan i krajnje nužan.

Ta i takva vrsta nošnje ostaće u delima putopisaca koji su, naročito po oslobođenju od Turaka 1878./9. godine, prolazili kroz Niš označena kao „stara niška nošnja“, do te mere je odeća grko – cincarske kolonije bila usvojena. Takva odeća biva najčešće opisana kao obeležje i karakteristika Niša.

Ta nošnja je bila ujednačena, i po tipu i po odlikama, sa tursko – orijentalnim krojevima i nazivima i sa dosta očuvanih elemenata starobalkanskih uticaja. I dok je stara niška varoška nošnja, pod naletom zapadnoevroposke mode, naročito muška, postala podložna promeni, dotle je stara ženska odeća ostala nepromenjena sve do druge decenije 20. veka. Kod starih niških esnaf – ljudi (čorbaxija, hanxija) do početka ovoga veka mogla se zapaziti starinska odeća, donesena na ove prostore sa dolaskom Cincara. Nju su krasili starinski poturi, široke, ubrane čohane čakšire, čovali fermeni, srma xamadani, tanke muške košulje, iznad pojasa, preko struka („do pod pazuke“) omotan svileni traboloz pojas, preko koga je visio zlatni sahat sinxir, dok su na nogama nosili bele vunene pletene čarape do kolena, sa pusćilima (kićankama uvezene) i turecke putine (kovane kondure). Povrh svega, na njima je obično dolama ili xube, krznom optočeno, a na glavi tunus fes – kod mlađih – ili šubare od kože i krzna, pri vrhu zašiljene i obično naherene malo na jednu stranu.

Ženska starinska nošnja u Nišu je bila naročito kitnjasta i ukrašena srmom i zlatnom žicom. Kao i u muškoj, tako i u ženskoj staroj niškoj varoškoj nošnji ovaj način ukrašavanja odela predstavlja jedan od ostataka vizantijskih kulturnih uticaja čiji su prenosioci bili, uglavnom, Cincari. Neposredno po oslobođenju Niša, uporedo sa dahom zapadnoevropske mode koja je u Niš, zajedno sa železničkom prugom i proglašavanjem za zvaničnu „drugu prestonicu Srbije“, došla kao doneta vetrom, mogle su se još dugo godina sresti starije žene u starinskoj varoškoj nošnji koju su činile: tanka lanena košulja domaće izrade, ukrašena vezom na grudima i oko rukava; preko nje crveni jelek, devojački i raznobojni jeleci starijih žena, … Povrh svega, imućnije žene, haxike, oblačile su kaftan ili ćurče, opšiveno krznom. Preko fustana žene su opasivale oko struka labavo vezan kušak, svilen pojas.
Svojevremeno svedočenje Feliksa Kanica, zapisano u vreme njegove druge posete Nišu, izvanredno oslikava prilike u jednoj od poznatijih cincarskih niških porodica neposredno pred oslobođenje od Turaka, na izuzetan način poredeći ono što je video 1860. godine, u prvoj poseti i u drugoj, oktobra 1889. godine. Pogledajmo šta on piše:

„Kad sam u leto 1860. godine bio u poseti najbogatijem niškom trgovcu Nikoli Čohaxiji, žene, koje su u šarenoj cincarskoj nošnji služile kafu, redom su me s dubokim poklonom ljubile u ruku. Danas je to drukčije. O oslobođenju žene od turske izolovanosti i turskih običaja svedoci ne samo njeno pojavljivanje u bogatoj i modernoj toaleti na ulici, već i njeno prisustvo na koncertima vojne kapele, pevačkih društava i horova…“

Cincari Niša

Na ruku održavanju cincarske, starobalkanske nošnje u Nišu išla je i činjenica da su, uglavnom, platnom, čohom, svilenim tkanicama i pamukom trgovali najčešće niški Cincari koji su i diktirali održavanje stare nošnje.
Pa, ipak, vreme se nije dalo zaustaviti. Baš kao što su Cincari, između ostalog, svojim odevanjem doprineli obogaćivanju slike Niša, tako su, neminovno, čvrsto se držeći tradicije, morali da nestanu – bar kada je odeća u pitanju – pod naletom zapadno – evropske mode. Vreme će pokazati da će nestanak stare cincarske nošnje sa ulica, u stvari, signalizirati početak posrbljivanja jedne od najmanjih etničkih celina na Balkanu a , srazmerno veličini, najmoćnije.