Istorijske ličnosti

DRAGIŠA CVETKOVIĆ

DRAGISA CVETKOVIC

(15. januar 1893. Niš – 18. februar 1969. Pariz) je bio jugoslovenski politicar, u više navrata gradonacelnik Niša. Rodio se u Nišu, od oca Jovana, koji je poreklom iz Dadinca kod Vlasotinca i majke Zojice Steriadis koja je bila Cincarka. Otac mu je ucestvovao u srpsko-turskim i balkanskim ratovima, a iz Prvog svetskog rata izašao je kao potpukovnik. Dragiša Cvetković je i sam ucestvovao u Balkanskom ratu. Jedno vreme živeo je u Švajcarskoj i Francuskoj gde je prihvatao srpske ranjenike, studirao medicinu i tehniku, da bi 1934. godine završio studije prava u Subotici.
Došavši iz Evrope u tada seljacku Srbiju Dragiša Cvetkovic bacio se na reforme. O tome svedoce njegovi govori i dokumenta iz skupštine, gde se borio za rešavanje socijalnih problema, minimalnih nadnica, kolektivnih ugovora, smanjivanje dažbina, prezaduženosti seljaka. Bio je oštar kriticar poslodavaca, tražio je skracivanje radnog vremena, ograniceno angažovanje decije radne snage i povlastice za invalide. Podigao je mnogo invalidskih domova i formirao berze rada.

U tri mandata bio je gradonacelnik Niša. Ministar vera postao je 1928. godine, da bi po uvodenju diktature 6. januar 1929. godine ostao bez obe funkcije. U listu „Niška slobodna tribina“, koji je sam pokrenuo, pisao je protiv diktature, zbog cega je hapšen, a list zabranjen.
Važan potez povukao je 1934. godine, kada je u svojoj vili na brdu Gorica u Nišu okupio opozicionu elitu Jugoslavije, na tajni dogovor o ujedinjenju svih stranaka slicnih politickih programa. Tako je stvorena Jugoslovenska radikalana zajednica (JRZ), koja je pobedila na izborima 1935. godine.
Posle tih izbora, još jednom je bio gradonacelnik Niša, predsednik poslanickog kluba JRZ, ministar socijalne politike i narodnog zdravlja i v. d. ministara za fiziko vaspitanje naroda, a kratko, zamenik ministra pravde i sve to u vladi Milana Stojadinovica u periodu 1935-1939. godine.
1936. godine zajedno sa Mihom Krekom osnovao je Jugoslovenski radnicki savez (JUGORAS) objedinjavanjem radnickih sekcija Jugoslovenske radikalne zajednice (JRZ). Dragiša Cvetkovic je izabran za vocu saveza, dok je Milan Stojadinovic postao predsednik novog sindikata. Glavni cilj osnivanja saveza bio je stvaranje „radnicke staleške organizacije“ radi saradnje s poslodavcima i vladom i rušenje levicarskog URS-ovog sindikalnog pokreta.
Dragiša je ucestvovao u rušenju vlade Milana Stojadinovica 1939. godine, posle cega postaje novi predsednik vlade Kraljevine Jugoslavije, a nešto kasnije uspeo je da u novoj vladi ukljuci Hrvate. Izvršio je federalizaciju Jugoslavije putem stvaranja Banovine Hrvatske u dogovoru sa hrvatskim politicarem Vladkom Macekom. Ovaj dogovor je nazvan Sporazum Cvetkovic-Macek i nastao je u jesen 1939. godine.
Dragiša je sa ministrom spoljnih poslova Cincar-Markovicem putovao u Nemacku 13. februara 1941. godine, gde je pregovarao sa ministrom spoljnih poslova Nemacke fon Ribentropom i samim Hitlerom, ali nije prihvatio zahtev da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu, objašnjavajuci da za to nije ovlašcen.
Nekoliko nedelja kasnije 25. marta 1941. godine po odluci Krunsko saveta. Dragiša Cvetkovic, Ministar inostranih poslova Aleksandar Cincar-Markovic i nemacki Ministar inostranih poslova fon Ribentrop u dvorcu Belvedere u Becu potpisuju protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu sila osovina. Njegov osnovni cilj bio je da izbegne rat, a potpis na dokument je stavio pod pritiskom Krunskog saveta i kneza Pavla, koji takode želi da ocuva neutralnost Jugoslavije u ratnom sukobu koji se razbuktavao.
Dva dana kasnije, 27. marta, grupa oficira je izvela vojni udar, zbacila Vladu i namesništvo, uhapsila Dragišu Cvetkovica i ostale ministre, a kralja Petra II proglasila za punoletnog i predala mu vlast. Cvetkovic je ubrzo pušten iz zatvora. Po ulasku Nemaca u Beograd od njega je traženo da saraduje sa okupatorom, ali je on to odbio i povukao se u Nišku Banju. U Belom dvoru 16. aprila iste godine izbegao je da potpiše kapitulaciju Jugoslavije, kao i ponudu da bude predsednik vlade porobljene Srbije. U niškom kraju pomagao je pokret Draže Mihailovica.
Okupacine vlasti hapsile su ga u dva navrata i odvodile u logor na Banjici, gde je proveo oko dva i po meseca. U Bugarsku je pobegao 4. septembra 1944. godine, a odatle u Tursku. Iz Istanbula prešao je u Rim, pa u Pariz.
Posle rata po odluci državne komisije komunisticke Jugoslavije Dragiša Cvetkovic je proglašen za narodnog neprijatelja i ratnog zlocinca. Njemu, zapravo, nikada nije bilo sudeno. Boraveci u inostranstvu, emigrant Dragiša Cvetkovic je pisao i govorio da traži da se obrazuje ekipa relevantnih strucnjaka na Balkanu koji bi procenili da li je potpisivanje Trojnog pakta bila izdaja ili castan pokušaj da se spreci klanica u kojoj je poginulo 1,8 miliona Jugoslovena.
Dragiša je živeo u Parizu sve do smrti. Sahranjen je na srpskom delu vojnickog groblja u Tijeu, kod Pariza, pored grobova generala Petra Živkovica i Bogoljuba Jevtica.