Geografija Niša

Borbe za Vinik i oslobođenje

Sedmog januara 1878. godine srpska IV i V baterija sa vatrenih položaja na Temenom vrhu i jedan deo razmešten u selu Brenici otvorili su žestoku vatru po turskim položajima na Viniku a zatim su bataljoni Braničevske brigade krenuli u napad za osvajanje Vinika tačno u 1230 i to u sledećem borbenom rasporedu
Piše: Vladan Stojiljković Đane

– Levo krilo od strane Donje Vrežine prema mithad pašinom foru nastupao je Zviždski bataljon.
– Desno od njega iz pravca Gornjeg matejevca Ramski bataljon.
– Između Mithad pašine tabije i Nizam tabije po turskim rovovima dejstvovao je Golubački bataljon.
– Sa položaja Čegra u istom pravcu dejstvovali su Mlavski i Homoljski bataljon i to po cilju nizam tabije.

Osnovna zamisao komandanata Braničevske brigade bila je da se izvrše istovremeno pet demonstrativnih napada na ceo odbrambeni sistem turskih položaja na viniku tako da onemogući artiljeriju Turaka.

Međutim, čim su turci primetili kretanje i nastupanje srpskih bataljona otvorili su žestoku vatru iz svog raspoloživog pešadijskog i artiljerijskog naoružanja. Protiv Homoljskog bataljona sa položaja Nizam tabije dejstvovala su dva topa, iz centralnog Turskog utvrđenja na Viniku dejstvovao je jedan top protiv nastupanja Ramskog bataljona dok su protiv Zviždskog bataljona dejstvovala čak tri topa sa položaja Mithad pašine tabije. Uz sve ovo vatrenu podršku pružala je i artiljerija iz samog grada po proceni turskog komandanta koji je uvideo i prozreo plan srpskih vojskovođa. Uprkos vatri srpski bataljoni su nezadrživo napredovali i ubrzo prinudili Turke da napuste svoje predstražarske položaje i da se povuku u glavni redut na Viniku. Pod najžešćom vatrom je nastupao Zviždski bataljon ali je ipak uspeo da prodrwe do Mithad pašine tabije i tamo zauzme nekoliko rovova. Ramski bataljon takođe je imao uspeha osvojivši nekoliko rovova. Međutim pošto se sve taktički svodilo na demonstrativni napad, komandant braničevske brigade nije imao rezervu kako bi dao potrbno pojačanje svojim trupama. Turci su procenili da im najveća opasnost preti desno od Mithad pašinog fora,pa su sa ciljem pojačanja iz centralnog utvrđenja uputili svoju rezervu, pešadiju sa nešto konjice, koja je izvršila jak protivnapad i prinudila braničevsku brigadu na povlačenje. U povlačenju Srbi pred turskim rovovima ostave teško ranjene komandira čete Sretena Maksimovića sa još jednim redovom koje besni Turci isekoše sabljama. Kada je reč o gubicima Braničevska brigada imala je 94 vojnika izbačena iz stroja od kojih je 83 bilo ranjenih, 10 poginulih i jedan se vodio kao nestao. Najviše gubitaka u borbama za Vinik imali su Zviždski 36 i Golubački 26 boraca.

Osmog januara 1878. Vrhovna komanda srpske vojske je naredila komandantima moravskog i Šumadijskog bataljona da sa celokupnom artiljerijom tuku Niš a posebno položaje na gorici i viniku sa ciljem da se definitivno zauzmu iovi strateški položaji. Istog dana oko 1830 sati srska vojska osvojila je sve turske položaje na Gorici i maloj Kamari i proterala Turke na njihove prihvatne položaje. Istovremeno su i jedinice Moravskog korpusa osule žestoku artiljerijsku vatru iz tečkih i pozicijskih (opsadnih) baterija na Niš, Tvrđavu i Vinik. Toga dana naveče Moravska i Šumadijska divizija izvukle su svoje položaje na gorici i malij kamari a istovremeno približile svoje baterije prema turskim položajima na Viniku koji je i dalje bio tačka sa kokje su turci dejstvovali.

Desetog januara 1878. god Тurci su i dalje izbegavali potpunu predaju pa su jedinice Šumadijskog i Moravskog korpusa krenule su u opšti napad za oslobođenje grada. Međutim oko devet sati na drumu Niš – Mramor pojavio se turski parlamentarac mustafa efndija Muhardar koji je doneo potpisanu konvenciju o predaji Niškog garnizona srpskim trupama onda su se na Viniku i okolnim brdima gde je još bilo turske vojske zavijorile bele zastave.
Borbe za Niš vođene su 25 dana grad je branilo 7000 turskih vojnika znači dva puta manje nego sroskih-šest tabora redova nizama, jedan konjički eskadron i oko 400 tobdžija.

Pokazalo se vrlo jasno da su brda Vinik i Gorica sa svojim sistemom utvrđenja pojačanih artiljerijom gotovo neosvojiva. Srpska vojska u kasnijim vremenima nije koristila prednost ovih položaja ali ih je svakako smatrala ključnim u sistemu odbrane grada.

Pročitajte i...