Stripologija

Aleksa Gajić – jedan od najboljih srpskih strip autora

Aleksa Gajić

ALEKSA, BIČ ZEMUNSKI

alexa gajic 1
Neo: I know kung fu.
THE MATRIX, Andy Wachowski & Larry Wachowski

Piše: Marko Stojanović

Strip autori su uglavnom povučeni ljudi, koji ne vole previše da se eksponiraju niti da govore o svom radu. Neki od njih u tome idu dotle da su čak i nekomunikativni, a krivicu, osim individualnih ćudi svakog crtača ponaosob, snosi i sama profesija strip crtača koja nije jedna od onih karijera koja izbaci čoveka u medijsku orbitu niti ga čini veoma pričljivim. To je zato to strip crtač po pravilu većinu svog vremena provodi nad svojim crtaćim stolom, robujući nad svakom stranom stripa, iscrtavajući prvo detaljno tablu u olovci, prelazeći potom olovku tušem, da bi eventualno sve to finiširao punim kolorom – sve vreme sam. Usamljenička priroda posla većinu crtača čini nespremnim na svetla relektora kao i na na teret slave, zaslužen mukotrpnim radom… Većinu, ali ne sve. Na svu sreću, tridesetdvogodišnji Zemunac Aleksa Gajić nema problema da sa najraznovrsnijim medijima priča o mediju stripa, njegovim bogatim mogućnostima i svojim ugodnim iskustvima u radu na stripu.

alexa gajicGajićev put do zvezda (a ni za trenutak ne smetnite s uma da Gajić jeste zvezda sa velikim Z kako ovde tako i u Francuskoj) počeo je upisom na Fakultet primenjenih umetnosti u Beogradu, gde je imao sreće da pohađa predavanja profesora Rastka Ćirića – vrsnog i raznovrsnog umetnika od kojeg je mnogo toga naučio što se likovnosti tiče, ali koji mu je takođe dao i jedinstvenu priliku da diplomira tako što će nacrtati strip album! Gajić nije gubio vreme, već je diplomirao stripom „Tehnotajz“, šezdesetak slikanih tabli stripa koji juri dvesta na sat Beogradom budućnosti, prateći u stopu grupu tinejdžera sasvim slučajno upletenih u prljavu igru vezanu za prastare tunele ispod Beograda… Sa izlaženjem „Tehnotajza“ tri su stvari postale jasne – prvo, da je Gajić intimno upoznat sa tekovinama japanskog stripa i voljan da ih primeni u svom ličnom crtačkom rukopisu, drugo, da izuzetno vlada bojom, i treće, da smo u njemu dobili savremenog i inovativnog autora.

Sa diplomom Fakulteta primenjenih umetnosti u džepu i tablama Tehnotajza pod miškom, mladi se Gajić zaputio put evropske strip perjanice, Francuske, na noge velikim izdavačima. Ti su izdavači, istina, bili prilično nezainteresovani za priču o tamo nekim beogradskim klincima, ali im je sasvim očigledno bilo jako stalo da beogradskog klinca koji ju je nudio angažuju na nekom svom projektu. Gajić je prvi ponuđeni pojekat odbio, izgovarajući se plitkim scenarijem, ali ga je kod drugog ponuđenog projekta sunce obasjalo, pa je sa izdavačku kuću Solej počeo sa scenaristkinjom Valeri Manžen realizuje, kako će se kasnije ispostaviti, mega popularan serijal „Bič Božiji“. „Bič Božiji“ je priča o Atili, vođi Huna, koji u dalekoj budućnosti pustoši svemir u potrazi za Rimom, prestonicom Rimske Glaktičke Imperije Orbisa, i kome se odlučno suprotstavlja Flavija Aetius, neuspešno žrtvovana Rimljanka za koju se veruje da je reinkarnacija kraljice haosa Kerke. Borba besni sve jače i jače, dok se u moćnim svemirskim bitkama sudaraju svemirske letelice i u beskrajnom bezvazdušnom prostoru gore planete, udara voljeni na voljenu, Rimljanin na Rimljanina, plamen na krv… Inače prozaična priča, koja prosto transponuje istorijski poznatu vojnu između Rimljna i Huna u budućnost i kosmos, ipak nudi neke zanimljive mogućnosti svome crtaču, a Gajić ne propušta ni jednu od njih da stvori kakav upečatljiv prizor i da je majstorskom paletom zauvek ureže u čitaočevu memoriju. Upravo je realizovan peti album iz serije, u kome je očigledna evolucija Gajićevog izraza, gde crtež postaje sve jednostavniji, sve svedeniji a boja polako ali sigurno u sve većoj meri preuzima primat. Francuska publika nije ostala imuna na Gejićev stril crtanja koji kombinuje dinamiku i lakoću u Evropi i Americi sve popularnije japanske Mange sa raskošnim i detaljima bogatim francuskim stripom, pa su tiraži rasli vrtoglavom brzinom… A onda, šok za sistem! Aleksa odlučuje da (bar na neko vreme) napusti svet stripa, i da od svog diplomskog rada „Technotise“, napravi dugometražni animirani firmi! Rečeno učinjeno: dok ovo piše, ekipa od desetak crtača i animatora u Aleksinoj kući u Zemunu sklapaju prve minute pomenutog crtaća, a to već sad (ko je uopšte sumnjao?) izgleda svetski…

Za sve vreme rada za strano tržište Aleksa Gajić nikada nije prestajao da stvara i za svoje domaće fanove, a područja njegovog kreativnog delanja su raznolika. Tako je u izdanju Sistem Komiksa izdao zbirku kratkih stripova, „U Šrafovima“, gde opušteno, u crno belom izdanju priča kratke priče, pokazujući da ima šta da kaže ne samo crtački, već i scenaristički. Gajić je sem toga autor animacije za nekoliko tehno spotova domaćih grupa što mu je donelo još više medijske pažnje, a sasvim je nepotrebno posebno isticati kako je kroz sve ove godine rada za inostrano tržište ostao veran Politikinom Zabavniku, za koji je počeo da izrađuje ilustracije još dok je bio na studijama i koji je bio prvi časopis koji je objavio njegove radove ilutrativne prirode. Aleksa Gajić je uz sve to našao i vremena da pomaže domaću strip scenu na svaki mogući način, između ostalog i uradivši naslovnicu za strip album Postelja od gloga, ali i promovišući devetu umetnost gde god i kad god mu je za to pružen prostor. Iz svega toga prosto se nameće zaključak da je srpski strip dobio ne samo vrhunskog autora nego i, što mu je možda i potrebnije, elokventnog i ubedljivog glasogovornika…

© Copyright by NišCafe 2007.