Stari Niš

Pantelejska slavlja u vreme Turske vladavine

Pantelejska crkva

Crkva Sv. Pantelejmona je prva crkva podignuta po oslobodjenju od Turaka. Njena gradnja je trajala samo tri meseca, od aprila do pocetka avgusta. Na zvoniku pored crkve, na hrastovim gredama, bilo je okačeno zvono koje je doneto sa razrušene Sahat kule iz niške Tvrđave. Crkva je sagrađena iznad česme, nedaleko od nekadašnje mnogo starije crkve iz dvanaestog veka, zadužbine Velikog srpskog župana Stefana Nemanje, koju su Turci porusili do temelja i mesto razorali i pretvorili u njivu.

Narod je od davnina posecivao to sveto mesto pa i kad crkve nije bilo. U staro doba još za vreme turske vladavine, narod srpski od turskog zuluma nije onda ni smeo sanjati o pantelejskoj crkvi…. niti posećivati to sveto mesto…. narod iz Niša i okoline, a kad god je svojim poslom prolazio pored česme, uvek je svraćao kod nje. Ljudi su se tajno krstili da ih ne vidi koji Turčin, umivali se i pili vode, sa uverenjem da piju svetu pantelejsku lekovitu vodu.

Molba varoškom i vojnom paši da dozvole svečanost

Da bi se održala svečanost na svetom mestu kod pantelejske česme, jer crkva tada nije postojala, morala je da se traži dozvola i varoškog paše koji je bio u kale – gradu ( Tvrđavi) i vojnog paše koji je bio pod “ čadorom “ u turskoj ordiji – vojnom logoru na Gradskom polju.

Pošto je “ učinio po molbi “ i varoški i vojni paša su , na predlog Srba, postavili straže duž puta i oko česme da do nekog incidenta ne bi došlo.

„Koliko je bilo moguće varoš je bila obaveštena o sigurnosti i slobodi, da svako slobodno može doći u Pantelej. Po običaju, 26. jula po starom kalendaru – posle podne u oči praznika Sv. Pantelejmona, narod iz Niša… okolnih sela… i drugih mesta počne dolaziti… a koji su daleko, oni tu prenoće ili u Jagodin – mahali. Kod pantelejske česme, nije bilo nikakvog drveta, zaklona, hlada već samo njiva oko česme, ali u to doba, one su požnjete ali tu narod dolazi, pa neki i prenoće. Za taj svečani dan je načinjeno nekoliko hladnjaka, gde se je prodavalo jestivo i piće. Prvi i najlepši ladnjak bio je jagodin mahalski za paše i naše bolje goste „.

U oči praznika Sv. Pantelejmona posle podne u 3 časa, bio je skup Jagodin mahalskih građana i đaka osnovne škole u istoj mahali.

Povorka polazi : Prvo đaci muški sa kitom cveća a ženski sa vencima u ruci, za njima dva mladića nose veliku ikonu sa vencem na ikoni Sv. Pantelejmona, oko ikone je špalir đaka u odeždama – stiharima, sa ripidama i svećnjacima. Za njima ide sveštenik u crkvenoj odeždi, sa krstom u ruci i učitelj. Za njim ide grupa građana i građanki iz Jagodin mahale. Zastave niti je bilo u povorci, niti pak kod Panteleja, jer niko nije smeo onda ni pomenuti, a kamo li da je ko smeo napraviti i poneti. Povorka je ušla i stoji kod česme, narod prilazi povorci sa najvećom pobožnošću seća ga na prošlost, porušenu i uništenu crkvu Sv. Pantelejmona od Turaka, i sa nadom u Boga za oslobođenje. Pošto nema crkve, u mesto večernje sveštenik sveti vodicu, pri vodoosvećivanju i pri kropljenju naroda, đaci su pevali “ istočnik isceleni imušči svjati bezsrebrenici “ itd. U to doba dolazili su paše, nekad jedan, nekad oba sa svojim pratiocima posmatrali su običaj i narodno veselje, pa su se udaljili.

Narod je u grupama neprestano dolazio. Po običaju čim ko dodje pravo ide na česmu, umije se, prekrsti i zapali sveću… pa onda malo sa česme pijemo vode i odmah se ide svesteniku, celiva se krst i ikona, a sveštenik svakog pokropi svetom vodicom….. Nastaje veselje, kolo se igra, mnogi tu večeraju, koji su bližnji idu kući, a koji su daljni prenoće tu ili u Jagodin mahali.

“ tek što je počelo svanjavati , narod opet u masama dolazi na Pantelej iz Niša, sela drugih varoši i preko granice. Niko ništa nije jeo, niti je maštapio, kao da će se pričestiti…. prilazi česmi ili malom izvorčiću koji je blizu česme, krsti se, umije se ili samo oči umije, i pali na česmi voštanicu. Moli se Bogu i Sv. Panteleju, opet se krsti i pije sa pomišlju da je sveta pantelejska vodica celebnik duše i tela… čeka početak molepstvija.

Umesto jutarnje i službe, u 6 časova ujutru čestiti i smireni sveštenik Todor, počinje svećenje vodice, uz pripomoć ondašnjeg učitelja i pevanje đaka ondašnje škole, jer su se naročito za taj veliki praznik spremali. Posle svećenja vodice i čitanja svete molitve, narod sa najvećom pobožnošću prilazi i celiva krst i ikonu Sv. Pantelejmona, a sveštenik svakog pokropi. Posle svršenog crkvenog obreda, mnogi doručkuju, a neki i ručaju, a potom narod se raziđe kućama „.

Srbi, rodoljubi, umeli su da poštuju nacionalne ideje i bogomolje, da očuvaju svoju svetu veru i svete starine i običaje iz starog vremena, i to u najtežim vremenima, da očuvaju ono što je srpsko…“ to uvek služi dičnim Nišlijama, gordoga grada Niša na ponos i priznanje.

Niskevesti.rs

Pročitajte i...