Volonteri Nišvilla iz sata u sat.

  • Dva značajna jubileja
     Dragi volonteri, sada kada smo uspeli donekle da napunimo baterije nakon završetka festivala, red je da se dotaknemo malo svih nas i svega što smo postigli za vreme trajanja volonterskog programa.
    Znate i sami da je ovogodišnji festival bio 29. po redu, odnosno da smo se 14. put okupili kako bismo samom festivalu pomogli da ispuni veoma odgovorne i važne zadatke koji su bili pred nama.
    Punim srcem možemo da vam kažemo da smo taj ispit položili sa najvećom ocenom, i prosto svima koji su učestvovali u organizaciji je puno srce kako ste se pokazali, i dalje vas hvale, i dalje spominju kako naš festival ima najbolji volonterski program u celom regionu!
    Imajući u vidu da nam je iduća godina veoma bitna, naši planovi su već sada u procesu realizacije, bez obzira na to što se festival završio tek pre nekoliko dana, mi vam već spremamo nova iznenađenja, ali o tome ćete blagovremeno biti obavešteni, samo ukoliko nas pratite na društvenim mrežama!
    U to ime, pozivamo vas na druženja koja će biti organizovana u narednom periodu, ali i ponovnom prijavljivanju na sledeći volonterski jubilej, jer 15 godina nije mala stvar, a mi ćemo da se potrudimo da se provedete još bolje nego na ovogodišnjem izdanju!
    Do skorog viđanja,
    Volonterski pozdrav!


    Tekst: Nišville volunteers team
    Foto: Zoran Ćirić
  • Do sledeće godine... zdravo!
     U ponedeljak 14. avgusta održana je poslednja konferencija za štampu povodom zatvaranja festivala Nišvil. Na konferenciji govorili su Ivan Blagojević i članice ansambla "Romajam".

    Posebnu pažnju privukla je članica ansambla "Romajam" Zlata Marinković, koja je poslednje večeri festivala pomogla bendu "Al-Qasar" da upotpuni svoj program, s obzirom na to da pevačica njihovog sastava nije bila u mogućnosti da prisustvuje nastupu. Zlata se zahvalila na divnoj saradnji s muzičarima na celom festivalu, dok je Natalija Stamenković jednostavno rekla: "Divno, divno, divno iskustvo!" Članice ansambla su, za kraj, ispoljile zahvalnost na prilici da ljudima pokažu spoj romske i etno muzike.



    "Trinaesti avgust je bio najteži dan", rekao je Ivan Blagojević, direktor festivala. Na početku svog izlaganja on se zahvalio svima koji su učestvovali u realizaciji Nišvila - sponzorima, donatorima, volonterima, tehničarima..., ali ubrzo morao je da se osvrne na jučerašnji kontraverzni ispad muzičara Trikija iz Ujedinjenog Kraljevstva. "Demoni koji ga prate izbili su baš u trenutku kada ne treba", rekao je Ivan, aludirajući na to što je Triki odbio da nastupa festivalu, nakon samog početka njegovog nastupa. Navodno, Triki je bio nezadovoljan tonom, iako je na tehničkoj probi sve bilo u najboljem redu. Njegova agencija je kontaktirana, a do tužbe neće doći.

    Za narednu godinu, sprema se jubilej - 30 godina postojanja Nišvil džez festivala. "Važno je da sporedne stejdževe pojačamo i zadržimo kvalitet publike", namere su za sledeći godinu, a ko će nastupati na glavnim binama još uvek se ne zna (iako se oko baca na neka od najvećih imena na svetskoj muzičkoj sceni). Ivan je za kraj još jednom pohvalio Zlatu Marinković i Mateju Jezdića, kao mlade nade muzike koje su svoje prve korake upravo napravili na Nišvilu.

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Milena Kostić
    Foto: Miloš Uskoković
  • Poslednje veče uz etno zvukove - BALKAN BRASS

    Poslednje veče Nišville festivala na Balkan Brass sceni prošlo je i bolje od očekivanog. Ova bina odiše posebnom energijom i jedna je od najomiljenijih na festivalu. Ni večeras nije manjkalo dobre atmosfere i sjajnih muzičara.

    Veče je otvorio Romajam, muzički sastav koji je deo projekta MusicAIRE. Bend čini dvadesetak članova romske i neromske nacionalnosti. Njihova prepoznatljiva karakteristika jeste ta što izvode tradicionalne romske pesme sa područja Balkana, a muzika je mahom komponovana u jazz maniru. Publika je dočekana na poslednje veče festivala uz predivne zvukove romskog melosa, a članovi Romajama su još jednom pokazali svoju izvanrednost i autentičnost.



    Ovaj fantastičan orkestar obradovao je našu publiku brojnim hitovima u svojoj izvedbi. Goran Cekić, frontmen, osnovao je grupu pre više od 30 godina i od tada aktivno sviraju svuda po regionu. Po reakcijama publike može se zaključiti samo da su ovo pravi profesionalci i pre svega talentovani umetnici. Žurka je nastala svuda, ispred bine, na njoj i pored nje. Odrasli su se skupili i zajedno igrali tradicionalne igre, dok su mala deca skakala uz ritam trube. 



    Nakon zvuka trube, publika je mogla da uživa u pravom sevdahu uz grupu Savda sextet. Osnovan 2018. godine u Nišu, ovaj bend nastoji da publici približi tradicionalnu muziku na jedan drugačiji i moderniji način. Posetioci Nišville festivala mogli su da uživaju u novim aranžmanima starogradskih sevdalinki iz različitih delova Balkana. Ovakav zvuk probudio je nostalgiju za starim vremenima kod svih prisutnih, što se moglo primetiti po raspoloženju koje je vladalo. Prava je čast imati ovako talentovane, domaće, profesionalne muzičare na festivalu.



    I za sam kraj ove večeri, ali i 29. Nišville festivala, nastupao je bend Marcella iz Francuske, koji je razmrdao sve prisutne, od najstarijih do najmlađih. Uz ritam brojnih poznatih romskih i tradicionalnih pesama atmosfera je došla do usijanja. Više niko nije sedeo, svi su igrali i pevali uz pesme ovog fantastičnog francuskog benda. Možda nije glavna, ali ova bina svakako nije razočarala ni ove godine sa svojim pretalentovanim izvođačima i predobrom atmosferom. Toliko od Friends od Šaban i Balkan Brass scene za ovu godinu, vidimo se sledeće.



     
    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Nina Đurđević
    Foto: Katarina Radujevčanović
  • Odlično smo se proveli, vidimo se sledeće godine!

    Poslednje festivalsko veče „Nišville“ festivala na prikladan način zatvorilo je ovogodišnju džez avanturu. Sjajni nastupi vrhunskih izvođača nikoga u publici nisu ostavili ravnodušnim, i poslali su ih kućama pune jedinstvenih iskustava.

    Putovanje kroz poslednje nastupe otvorio je niški muzičar i kantautor Mateja Jezdić sa svojim pozamašnim bendom. Od voditelja Velibora Petkovića mogli smo saznati da je Mateja dete ovog festivala, budući da je godinama učestvovao na raznim nišvillskim radionicama. Zanimljivo je i da je svoje prve korake napravio svirajući bubnjeve na ulicama Niša, a slučajni prolaznici nisu bili ni svesni da prolaze pored budućeg velikog imena ovdašnje muzičke scene. Mateja je, uprkos svojoj mladosti, dostigao ogromne visine u muzičkom svetu, pokazujući da rane dvadesete godine mogu da se isplate uspehom ako u sebi imaš dovoljno fokusiranosti i, po njegovim rečima, pozitivne ludosti. Virtuozno je baratao sa više instrumenata izazivajući oduševljenje kod publike koje je rezultiralo gromoglasnim ovacijama. Dočekali su ga u sedećem položaju, mada ih je njegova energična muzika podsticala da ustanu i plešući podrže ovog talentovanog izvođača. Ritmično tapšanje slušaoca je, na njegovu inicijativu, potpomagalo pesme i kod auditorijuma stvaralo osećaj uključenosti u performans. Budući da sam komponuje muziku i piše tekstove, imali smo tu čast da, analizirajući kompleksnost njegovih kompozicija, sagledamo punu sliku njegovog genija. Opake gitarske solaže Luke Miloševića ispunjavale su mnoge numere oštrinom čistog rokenrol zvuka koji je imao gotovo hipnotišuće dejstvo na publiku.


    Ne menjajući raspoloženje, publika se premestila na „Sky“ binu, gde je stupivši na scenu, sastav „Austrian Syndicate“ doneo spektar instrumenata, među kojima su se našle i perkusije uz različite vrste električnih klavijatura i tableta. Brzi ritam „sindikata“ u ritmu različitih plesova zabljesnuo je auditorijum naizmenično pozivajući slušaoce na ples kroz poslednju noć ovogodišnjeg „Nišville“ festivala. „Dobro se provodite? Mi se odlično provodimo ovde.“, komentar izvođača zagrejao je već dobru atmosferu u publici, koja je na ovo pitanje odgovorila ovacijama iz srca. Izvedbom balade „We need some help down there“ dokazali su da razigrani džez nije sve što umeju, već mogu probuditi i onu nežniju stranu ljudskosti ukoliko za to bude prilike. Igra instrumenata okupila je sva čula i jedino što je u trenutku bilo važno bilo je pokušati pratiti ovaj nepredvidivi ritam. Neočekivane vokalizacije ispratile su ove razigrane taktove perkusija i oduševile zatečenu i oduševljenu publiku. Članovi benda završili su nastup u stilu pravih austrijanaca, kompozicijom Volfganga Amadeusa Mocarta; naravno na njihov način. Večeras nije bilo mesta za monotonost ni u jednom smislu te reči, te su nastup završili u svom stilu, podigavši veselu publiku na noge uz gromoglasan aplauz.

    Nakon toga, usledio je sastav po imenu “Al – Qasar” čiji članovi dolaze iz Francuske, Jermenije i Lebana. Kontinentalni sudar različitih predela napravio je upečatljivi instrumentalni uvod i bez ijedne reči nas je uveo u arapski fuzz urađen u rokerskom aranžmanu. Na samom početku istakli su da im je ovo prvi nastup u Srbiji i da im je velika čast da izvode ovde. Sa nekoliko numera privukli su našu pažnju, a prihvaćenost od strane publike je dodatno porasla kada su izjavili da su odlučili da sarađuju sa lokalnim umetnicima i time najavili nišku pevačicu Zlatu Marinković. Kako saznajemo, pevačica njihovog sastava nije bila u mogućnosti da prisustvuje nastupu, pa su oni zamolili organizatore „Nišville“ festivala da im pronađu prikladnu zamenu. Prva im je na pamet pala Zlata, koja je to sa oduševljenjem prihvatila, bez obzira na kratki vremenski rok u kojem je morala da se prilagodi bendu. Imala je samo jednu probu sa “Al-Qasar”-om na kojoj je uspela da zadobije njihovo poštovanje. Zlata je svojom pojavom i čarobnom bojom glasa ukrasila njihov performans. Nakon nekoliko numera ih je napustila i vratili smo se originalnom sastavu koji je nastavio da nas njiše svojim izuzetno bogatim melodijama. Neverovatno komponovana međukulturalna muzika pružila je publici priliku da prisustvuje nikad viđenoj mešavini žanrova. Svako od izvođača imao je svoju šansu da pokaže svoju umešnost u solo deonicama koje su bile propraćene zvižducima oduševljenja od strane publike. Bila je to melodija koja je komešala posebnu vrstu pozitivne energije u središnjem delu tela, izazivajući osmeh na licu koji ne bi jenjavao do kraja njihovog nastupa. Gitarista je, na opšte iznenađenje slušaoca, zamenio svoj instrument i počeo je da svira buzuki, grčki instrument koji je pridodavao malo tradicionalniji zvuk njihovim završnim numerama. Svoje predstavljanje su privodili kraju pesmama sa njihovog poslednjeg albuma “Who Are We” (Ko smo mi), a emotivnost poslednje numere znatno je povećala Zlata koja se neočekivano vratila na binu, ponovo bacajući svetlo na prijateljski odnos koji je ovaj bend želeo da uspostavi svojim nastupom. 


    “Ona se bori, nikad se neće dati“, reči su kojima je fenomenalna Thana Alexa sa suprugom Antoniom Sanchezom otvorila svoj muzički blok. Muzika koja govori, sa savremenom porukom koju Thana hrabro šalje kroz melodiju toplog džeza i simfoniju savršenog glasa, obratila se svim ženama, podsetivši na važnost i snagu žena u današnjem svetu. Završivši prvu numeru, objasnila je odakle je potekla inspiracija za svoj autorski projekat „ONA“. Pokrenuta ženskim maršom u kom je učestvovala 2018. godine i rečima svoje 101-godišnje bake, nastalo je njeno delo bunta, posvećeno svim ženama sveta. Počevši pesmu sopstvenim bek vokalima napravljenim na licu mesta, pomoću male table dugmića koji je držala ispred sebe, dokazala je da ne postoji pravi način za stvaranje muzike i da je uz talenat dovoljna samo jedna osoba da napravi magiju. Svaki ton nosio je poruku, metaforu, preneseno značenje, među kojima se našla i priča o Kasandri iz grčke mitologije. Maestralnost kompozicija i jake vokalne sposobnosti, slile su se u savršenu sinhronizaciju i obgrlile su tvrđavu zaokruživši ovu fantastičnu izvedbu. Završivši neverovatnu izvedbu, izvođačima je uručena specijalna nagrada i priznanje.

    Publika, išarana svim starosnim dobima, skupila se u velikom broju i sa nestrpljenjem je gledala u mračnu binu na kojoj će, kako su ga šaljivo najavili – bez ikakvih trikova nastupiti Tricky. U nastup nas je polako, nežnim glasom koji su pratili snažni instrumentali, uvodila pevačica njegovog benda Martina Zlakowska. Tricky je njoj na duži vremenski period prepustio scenu, ostavljajući publiku da u stanju konfuzije čeka kada će on početi da peva. Međutim, Tricky je ipak, nakon nekoliko neuspelih pokušaja pevanja, izveo skup trik i uz “Hvala, laku noć” bacio mikrofon i besno izašao sa bine. Dva puta se vraćao, ali trećeg puta ga je, zbog krajnje neprofesionalnog ponašanja direktor festivala Ivan Blagojević skinuo sa scene. Martina je pokušala da spasi ovaj katastrofalni performans nastavljajući posle kraće pauze sa pevanjem, ali je pretenciozni Tricky već naneo nepopravljivu štetu. Besna publika se sa psovkama i negodovanjem premestila na drugu binu, gde će nastupiti neko ko je u stanju da ispoštuje posetioce „Nišville“ festivala.


    Pre početka koncerta „Nišville Jazz Festival“ imao je čast da dodeli nagradu za najbolji Balkan brass bend. Dodelio ju je August Sitijagan Basuni, festivalski producent, novinar i fotograf, koji nam je stigao iz Indonezije i održao kratki govor u kojem se zahvalio ovom festivalu. Nagrada je dodeljena Sandens brass bendu iz Bugarske.

    U stilu vesele južne Srbije, festival je zatvoren ansamblom trubača, drugoplasiranih na Balkan Brass takmičenju održanom ranije u sklopu festivala. Prvoplasirani bugarski ansambl bio je sprečen da nastupa, ali je nastup naših izvođača višestruko ispunio postavljeni zadatak. Publika opijena domaćim zvukom trubača uživala je u pravom narodnom veselju. Međ/83,,3u svim kulturama i dalekim strancima koji su se našli na festivalu, jedino je imalo smisla da ga mi zajedničkim snagama zatvorimo. Složićemo se sa voditeljem programa, kao što verujemo da će se svako ko je prisustvovao ovom nastupu složiti, ovaj bend ne podiže publiku na noge, on ima mogućnost da vas natera da levitirate putem muzike.


    I pored nepredviđenih situacija, veče je završeno u punom sjaju i posetioci su sa sobom poneli samo dobru energiju i uspomene. Fenomenalna završnica u stilu meraklija zatvorila je ovogodišnji festival, a mi već ne možemo da dočekamo sledeći!


    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Nina Đurđević i Petar Ilić
    Foto: Lara Cimbaljević i Matija Cvetičanin

  • Sloboda i beskonačnost džeza u rukama čitalaca

    Treće veče programa organizovanog u okviru ,,Jazz & Book Session-a” okupilo je ljubitelje pisane reči i umetnosti kod Meteorološke stanice u Tvrđavi. Književni razgovori su protekli u prijatnoj atmosferi, a mnogi od njih bili su propraćeni anegdotama i do sada neispričanim pričama o džezu, njegovoj istoriji i sledbenicima ovog muzičkog pravca. Razgovore je moderirala književnica Milica Milenković. 


    Program je otvoren razgovorom sa Stašom Petrović, mladom muzičarkom iz Niša koja je nedavno snimila svoj prvi spot i pesmu pod nazivom ,,Kraj mene”. Kako kaže, rado se vraća na Nišvil, jer je više puta nastupala na binama ovog festivala, jednom čak i na Main stage-u. U svom prvom spotu, baš kako je i zamišljala, vozi kadilak i iskazuje svoje emocije kroz pesmu koja je svetlost dana dugo čekala u nekoj od fioka dok nije pretočena u video. 



    Publici se putem video pozdrava obratio muzičar i književnik Saša Radonjić, koji je ujedno i utemeljivač nagrade ,,Strune od svetla”. Nagrada se od 2016. godine dodeljuje za poseban doprinos afirmaciji pesničke reči u rok i bluz muzici.. Iza sebe ima veliki broj književnih kritika i dramaturških aranžmana. 


    Tematika narednog razgovora preselila se sa domaće na balkansku, preciznije - makedonsku scenu. Sa autorom knjiga ,,Radio” i ,,Nepravilen ritam - prikazni od sovremenata makedonska muzička scena” Ljupčom Jolevskim moderatorka je razgovarala o razlikama i sličnostima naše i makedonske muzičke scene. Ljupčo smatra da muzika ne poznaje geografske ili bilo kakve granice, ali smatra da mediji ne čine dovoljno da prava muzika pronađe svoje slušaoce, pa su knjige uvek pravi način da se vratimo na put. 


    Treće književno veče zatvoreno je razgovorom sa Milenom Alempijevićem, književnikom koji pomno istražuje, piše poeziju i organizuje predavanja iz oblasti filmske umetnosti, džeza i animiranog filma, a ovom prilikom predstavljeni su njegove knjige ,,Dan kada je nestao Majs Evans”, ,,Umetnost preterivanja” i ,,The Last Turn At Albuquerque”.



    Volonterski pozdrav! 


    Tekst: Lana Stanisavljević

    Foto: Tijana Ćosić

  • OPEN STAGE - Poslednje veče festivala

    Poslednje veče na fetivalu otvorili su bend Iz Pančeva "Soul Stemers". Osnovan je 2014. godine. Muzika koja karakteriše bend je setni bluz sa dinamičnim ritomom i fuzijom bluza, soula i fanka. Tokom nastupa imali su odličan odziv publike i na samom početku napravili su fantastičnu atmosfru. Članovi benda su: Pavlov Dušan, Mladen Marković, Dimitrij Ivanilov, Uroš Laković, Nenad Živanov, Zoran Stajić, Andrea Stamenković, Anastasija Dimčić.


    Drugi po redu koji su nastupali bili su bend iz Kikinde "La La". Fuzija benda tekla je tako sto su vrmenom od roka, bluza i fanka do latinoameričke muzike i džeza koji im je i sam bio inspiracija za dalji rad. Publika je bila veoma zadovoljna njihovim odličnim performansom.



    Priliku da zatvore festival večeras imali su bend "Bohemija". Bohemija je bend iz Niša. Imaju tri snimljena albuma, a najpopularniji im je “Nasmeši se i reši se”. Bend Bohemija nam je pokazala svoju priču koja govori o tonu pozitivne energije, ludilu boja i neverovatanom osecaju za melodiju.





    Volonterski pozdrav!


    Tekst: Jana Milosavljević Foto: Jovan Krstić


  • Kvalitetna muzika kroz dečije oči
    Poslednje veče festivala na Jazz for Kids bini započelo je poetsko muzičkim kabareom Branka Miljkovića. Mlade koji su učestvovali, pored članova porodice, došlo je da podrži puno ljudi. Izvedena predstava probudila je lepu reakciju auditorijuma, a deo nastupa su čak ispratila i deca iz publike, koja su igrala uz muzičke numere. Nastup je deo programa “Drame u edukaciji – mladi za mlade”.  Predstava se sastojala iz poetskog dela gde su mladi recitovali i iz muzičkog dela na kome su  izvodili poznate svetske numere.

    Nakon kraće pauze usledili su "Kenedy for Kids" i nastup benda “NEMIR”. 

    Na programu Kenedy for Kids predstavljen je novonastali niški metal bend “Proprium”, koji je svoj nastup započeo pesmom “Teen spirit” od Nirvane, a zatim smo, pored prerađenih numera koje su izveli, čuli i njihovu prvu autorsku pesmu. Bend čine glavni vokal Luka, basista i gitarista, Ognjen i Ilija  i bubnjar koji je zbog gripa sprečen da nastupa. Nastup je bio živahan, ali smo imali prilike i da poslušamo par balada koje su praćene paljenjem upaljača i lampi. Po završetku nastupa publika je tražila bis pa smo uživali uz poslednju izvedenu pesmu, posle koje je usledio gromoglasni aplauz. 


    Bend “NEMIR” izveo je par svojih autorskih pesama u punom sjaju. U reakcijama publike primetilo se oduševljenje. Svaka numera praćena je aplauzom, što ih je podstalo da budu sve bolji u svakoj narednoj pesmi. Članovi benda su Stevan Radulović na bas gitari, na električnim gitarama su Đorđe Radulović i Andrej Kocić, a na bubnjevima Kosta Slavković. Bend je ugostio drugara Džonija, koji je sa njima otpevao jednu numeru. Publika je ostala energična i raspoložna do kraja, a za kraj programa izvedena je pesma “Nemir” koja je dobila ime po nazivu benda.


    Poslednje veče na Jazz for Kids bini bilo je uzbudljivo. Čuli smo talentovane mlade koji su izvodili različite vrste muzike u kojima je publika uživala.


    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Jelena Momčilović
    Foto: Jovan Krstić

  • Spektakularna završnica Nišvil festivala

    Iako je došao poslednji dan festivala, energije i dobrog provoda bilo je i na pretek. U nedelju 13. avgusta na muzejskoj bini imali smo čast da čujemo odlične bendove i soliste, koji su svojim nastupima zatvorili ovaj festival.

    Program je otvorila niška kantautorka Ruber Cor. Njen repertoar laganijeg je tempa, i sastoji se uglavnom od srceparajućih balada, u kojima peva o neizvesnosti života, stanju uma i najdubljim emocijama koje vešto skrivamo od samih sebe. Ruber Cor pevala nam je uz sopstvenu klavirsku pratnju, što je njen nastup podiglo na viši nivo, a njen raspon glasa nije ostao neprimećen. Ovaj jedinstveni nastup privukao je pažnju publike, koja je polako ali sigurno krenula da se okuplja.
    Bend "Pojave" ubrzao je atmosferu svojim autorskim repertoarom. Alternativni rok nikad nije zvučao bolje, što je primetila sada već mnogobrojna publika. Bend "Pojave" je relativno nov bend, ali su njegovi članovi već dugo na muzičkoj sceni. Njihova energija bila je na vrhuncu sve vreme, a bez stajanja su izvodili numeru za numerom. Postavu ovog benda čine Milan Mitrović za bubnjevima, Ivan Milosavljević na bas gitari, Marko Miladinović na gitari, i Mladen Jovanović - vokal i gitara.
    Iz Novog Sada došao nam je i instrumentalni trio "Frakhtal". Njihov zvuk je spoj atmosfere i melodije ambijentalnih žanrova, sa udarnim rifovima iz roka i metala. Ovaj trio bacio je publiku u trans, zatvarajući nas u začarane krugove njihovih instrumentalnih numera - ova mešavina ambijentala i metala nikoga nije ostavila ravnodušnim. Čuli smo hitove sa njihovog prvog albuma "Plima", ali i neke novije numere. "Frakhtal" je nastao 2017. godine, a ovaj bend čine Vladimir Pavlović na gitari, Arsenije Milinov na bas gitari, i Ivan Toroman za bubnjevima. 
    Bend koji je zatvorio večerašnji program, a i Nišvil festival, bio je "Fighting Sparrow". Ovaj bend dolazi nam iz Niša, i nastao je 2017. godine. Njihov zvuk karakterišu tradicionalni irski instrumenti u rok i pank aranžmanu, prožeti rifovima električne gitare i neočekivanim prelazima na bubnjevima. Ovaj zanimljiv spoj držao je pažnju publike do samog kraja, a osim obrada poznatih melodija, čuli smo i veliki broj autorskih radova. Postavu ovog benda čine Aleksandar Mitić na bas gitari, Milan Stevanović Crni - na bendžu, buzukiju i kao glavni vokal, Aleksandar Đorđević - tin whistle, Mihajlo Stefanović za bubnjevima i Petar Milošević na gitari.
    Ovo neponovljivo veče bilo je ispunjeno dobrom muzikom i još boljom atmosferom, a sledeće godine možemo da očekujemo isto, i još mnogo više!

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Milena Kostić
    Foto: Milena Kostić
  • Inspirativni razgovori o konekciji između jazz-a i književnosti

    U petak, 11. avgusta, od 19:30 časova održan je drugi dan Nišville Jazz&Book's Session-a. Prohladno veče u niškoj Tvrđavi nije predstavljalo problem ljubiteljima književnosti da isprate bogat program po sledećem rasporedu: prvi razgovor pod nazivom "Melopoezija" ugostio je Milorada Miću Cvetkovića i saksofonistu Nikolu Miloradovića. Stihove koje je Mića Cvetković govorio tako su nežno i melanholično upotpunjeni zvucima saksofona.


    Nakon kratke pauze, usledio je razgovor sa Jasnom Jovićević, saksofonistkinjom i zaljubljenicom u jazz muziku. Za potrebe svog doktorskog rada, odradila je istraživanje o ženama u jazz-u i pretočila ga u knjigu "Dobro jutro, džezerke", koja je za vrlo kratak period postala popularna među starijom, ali i mlađom publikom. Jasna je, zajedno sa moderatorkom programa Milicom, povela zanimljivu diskusiju o rodnoj ravnopravnosti u svetu jazz-a i stereotipima koji prate određene instrumente.


    Minuti su neosetno prolazili i nakon kraće pauze, na Jazz&Book's bini pojavio se pisac Saša Ilić, dobitnik Ninove nagrade za književnost, koji je predstavio svoju knjigu "Pas i kontrabas". Vreme kao da je stalo i publika je sa velikim interesovanjem slušala sve što je Saša govorio, uključujući i priču o nastanku samog romana i konekciji između literature i džeza. Pored Saše i Milice, publika je imala priliku da čuje i Milana Alempijevića, koji je napisao esej o knjizi "Pas i kontrabas" i dao svoj komentar o romanu.


    Za sam kraj večeri, publici se kratko obratio pesnik i kantautor Miloš Zubac, koji je govorio o tome koliko je teško napisati pesmu za muziku i pesmu za knjigu. Bilo je reči o pronalaženju inspiracije za pisanje i samom procesu stvaranja jednog teksta. I ovo drugo veče je proteklo u divnoj atmosferi. Publika je bila lepo raspoložena i otvorena za diskusiju sa gostima nakon njihovog razgovora sa moderatorkom.

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Miljana Đorđević
    Foto: Lara Cimbaljević
  • Susret tradicionalne muzike i pop-a
    Poslednje veče festivala otpočelo je na Welcome Stage-u nastupom mladog bračnog para Teodore i Marka Radojkovića. Ovaj talentovan i ambiciozan bračni par kroz svoje stvaralaštvo prožima  odlike džeza i klasične muzike u tradicionalnu muziku juga Srbije. Teodora svojim glasom oslikava kolorit muzike srednjeg veka uz pratnju Marka, gitariste, koji je pretežno orijentisan ka zapadnoj klasičarskoj kulturi. Kako su se pesme nizale, veče je bilo prepuno emocija. Strastven nastup muzičara izazvao je veličanstvenu atmosferu koja je dirnula sve prisutne. Ulepšali su sam centar Niša i sa sigurnošću mogu da kažem da niko nije ostao ravnodušan.


    Welcome Stage zvanično su zatvorili Pop hor “Radio” iz Novog Sada i Beograda. Hor je osnovan oktobra 2016. godine i osnovala ga je Dušica Stojković koja i njime diriguje. Čine ga veliki broj pevača i pevačica različitih generacija, profesija i interesovanja. Na repertoaru je bila prisutna džez, pop, fanki, rok i električna muzika. Glasovi pevača su se idealno poklapali stvarajući božanstvenu melodiju.Kao i prethodne večeri, kada su nastupali na Museum Stage-u, atmosfera je bila živahna i publika je uživala u svakom trenutku.


    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Hristina Radenković
    Foto: Tijana Ćosić


  • Noć za pamćenje: otkrivanje očaravajućih nastupa na Midnight Jazz Dance bini
     Svake godine Nišville džez festival postavlja scenu za nezaboravno muzičko putovanje, gde se umetnici iz celog sveta okupljaju kako bi proslavili suštinu muzike, rušeći barijere i ujedinjujući duše. Među mnogim istaknutim događajima festivala, Midnight Jazz Dance bina je svetionik neobuzdane kreativnosti, gde se žanrovi mešaju, ritmovi prepliću, a barijere padaju. U ovom članku ulazimo u očaravajuće nastupe, gde su umetnici izašli van tradicionalnih okvira, stvarajući naelektrisanu fuziju džeza, soula, fanka i tehno muzike.

    Kada je Jazzman stupio na scenu, prigušeno uzbuđenje je ispunilo vazduh. Poznat po svom inovativnom spoju džeza i elektronske muzike, nastup Jazzmana nije bio ništa drugo do zvučno putovanje. Dok su njegovi prsti bez napora plesali preko miksete, simfonija elektronskih ritmova neprimetno se stapala sa bogatim tonovima džeza. Jazzmanova muzika bila je razgovor između tradicije i inovacije — dijalog koji je prevazišao granice i oduševio publiku. Njegove kompozicije su počinjale klasičnim džez melodijama koje su se polako pretvarale u živahne elektronske zvučne pejzaže, uvlačeći publiku u očaravajući trans. Ljudi nisu mogli a da ne pokreću svoja tela u hipnotičkim ritmovima, na njihovim licima stvorili su se osmesi obasjani pulsirajućim svetlima koja su okupala scenu. Kako je noć odmicala, nastup je postao proslava međusobne povezanosti muzičkih žanrova. Njegova sposobnost da besprekorno spoji džez improvizaciju sa elektronskim soul i fank eksperimentisanjem ostavila je publiku hipnotizovanom, a njihove inhibicije su nestale pred ovom očaravajućom zvučnom tapiserijom. Nastup Jazzmana na Midnight stejdžu bio je svedočanstvo o moći muzičke kreacije, podsećajući nas sve da prava umetnost ne poznaje granice.


    Željko Kerleta, Serbia B2B Bob Senrab, U.K. (Cosmic Sounds London), svojim eteričnim prisustvom i onostranim zvukom, bio je pravi čarobnjak na Midnight sceni. Kombinujući elemente fjužn i fank muzike sa svojim prepoznatljivim džez melodijama, ovaj umetnik preneo je publiku u carstvo u kome se činilo da vreme staje. Dok se džez uzdizao kroz noćni vazduh, praćen očaravajućim elektronskim ritmovima, osećaj smirenosti je zavladao gomilom. Ljudi su netremice posmatrali fluidne vizuale, a njihovi osmehi zrače zajedničkim osećajem čuđenja i radosti. Nastup Željka Kerleta bio je masterklas u stvaranju zvučne oaze — utočišta u kome su brige izbledele i sadašnji trenutak je vladao. Njegova muzika je bila blagi poziv da se prepustimo i prigrlimo lepotu ovde i sada, osećaj koji je duboko odjeknuo u svakoj duši u publici. Prisustvo ovog izvođača na Nišvillu bilo je podsetnik da muzika ima moć da nas leči, podiže i povezuje na duboke načine.


    Kada je DJ Lemon stupio na scenu na Nišvillu, doneo je sa sobom viziju koja je prevazišla okvire tradicionalnih žanrova. Elektronski DJ i kolekcionar ploča sa sklonošću ka istraživanju zvuka, DJ Lemon je krenuo u muzičku odiseju koja je prkosila kategorizaciji. Dok se publika okupljala oko bine, DJ Lemon je besprekorno spajao melodije reminiscentnih i modernih džez bisera. Njegove ruke su stvarale magiju na mikseti, manipulišući zvučnim pejzažima sa finoćom dirigenta koji vodi orkestar. Rezultat je bila čulna simfonija koja je odjeknula u samom srcu publike. DJ Lemon bio je poziv da se oslobodimo unapred stvorenih predstava o muzici. Bez napora je prelazio između žanrova, stvarajući fluidnu mešavinu koja je spojila džez improvizaciju sa groove ritmovima prožetim diskom i fankom. Plesni podijum se transformisao u igralište pokreta i izražavanja, jer su se ljudi iz svih sfera udružili u proslavi ovog muzičkog melanža.


    Midnight Jazz Dance Stage na Nišville džez festivalu je više od bine – to je platno na kome umetnici slikaju priče, emocije i veze kroz očaravajuću fuziju ritmova, bitova i žanrova. Dok ljudi plešu, smeju se i uživaju u radosti trenutka, transcendentani zidovi se ruše, a osećaj jedinstva preovladava. Nastupi na ovoj sceni otelotvoruju duh festivala rušenja barijera, prihvatanja različitosti i slavljenja univerzalnog jezika muzike.

    Dakle, sledeći put kada se nađete na Midnight stejdžu, setite se da ste deo veće tapiserije — tapiserije koja prepliće niti različitih žanrova, kultura i iskustava u harmonično remek-delo koje čeka da uživate do zore.

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Iva Jovanović

    Foto: Andrej Skokić

  • Hip-hop je višedimenzionalna umetnost

    Nišville džez festival je poznat po svojoj proslavi muzičke raznolikosti i fuzije, a uključivanje hip-hopa u njegovu eklektičnu postavu nije ništa drugo do hedonizam za publiku. U ovom članku ulazimo u pulsirajući svet hip-hopa prikazanog na sceni Nišville, fokusirajući se na dva izuzetna nastupa – kolektiv Otvoreni Balkan i živahnog DJ-a Sunrise. Festival je pružio posetiocima impresivno iskustvo hip-hop kulture, gde su svirali ritmove, slavili rime i udubljivali se u suštinu ove dinamične umetničke forme. Pored toga, istražićemo dokumentarni film „Gru je tu“, koji baca svetlo na život i nasleđe pokojnog repera Grua, njegov uticaj na hip-hop scenu i njegovu ljubav prema ekstremnim sportovima i adrenalinskim avanturama.


    U srcu hip-hop scene Nišville džez festivala bio je zadivljujući nastup Otvorenog Balkana, kolektiva koji prevazilazi granice i stereotipe. Ukorenjena na Balkanu, njihova muzika spaja različite stilove, motive i kulture, otelotvorujući suštinu jedinstva kroz različitost. Scensko prisustvo Otvorenog Balkana bilo je ništa drugo do očaravajuće, uvlačeći publiku u vrtlog lirskog pripovedanja i pulsirajućih taktova. Jedinstvena mešavina tradicionalnog balkanskog zvuka, modernih hip-hop elemenata i društvenosvesnih tekstova duboko je odjeknula kod publike. Dok su se vešto kretali između različitih bitova i stihova, prisutni su bili izloženi bogatoj tapiseriji balkanske kulture, a istovremeno su se uronili u globalni hip-hop pokret. Nastup Otvorenog Balkana u Nišvillu bio je svedočanstvo o moći muzike u rušenju barijera i negovanju veza.


    Još jedan vrhunac hip-hop bine u Nišvillu bio je naelektrisan nastup DJ-a Sunrise, maestra koji neprimetno spaja žanrove i epohe kako bi stvorio nezaboravno muzičko putovanje. Set DJ Sunrise-a bio je majstorski kurs angažovanja publike, sa svojom veštom mešavinom klasičnih hip-hop numera, savremenih hitova i neočekivanih remiksova koji su održavali nivo energije nebeskim. Svakim bitom i ritmom, DJ Sunrise je orkestrirao simfoniju pokreta i emocija, pretvarajući festivalsku binu u pulsirajući plesni podijum. Njegova sposobnost čitanja publike i predvođenja iskustva koje je odjeknulo među prisutnima pokazala je umetnost i kreativnost koji leže u srži hip-hop kulture.


    Dok smo se približavali ponoći na hip-hop sceni Nišvilla, duh pokojnog repera Grua je živeo kroz film „Gru je tu“. Film je pružio intiman uvid u život umetnika koji je ostavio neizbrisiv trag na hip-hop sceni. Gruova muzika je bila odraz njegove sirove strasti, neustrašive autentičnosti i nepokolebljive posvećenosti pomeranju granica. Osim njegove muzike, „Gru je tu“ rasvetljava Gruovu ljubav prema ekstremnim sportovima i avanturama koje izazivaju adrenalin. Njegova želja za iskustvom nije bila ograničena na studio; Gru je prihvatio svaki trenutak sa žarom koji je odjekivao kroz njegovu muziku i njegova dela. Njegov smeli duh i ljubav prema ekstremnim sportovima dodali su sloj složenosti njegovoj ličnosti, ilustrujući kako je živeo više života u trajanju jednog.


    Hip-hop scena Nišville džez festivala pružila je jedinstveno i impresivno iskustvo koje je prevazišlo muzičke granice i okupilo ljude da proslave živahnu kulturu hip-hopa. Otvoreni Balkan i DJ Sunrise ostavili su vanvremenske uspomene svojim zadivljujućim nastupima, pokazavši moć muzike koja ujedinjuje i inspiriše. Pored toga, film „Gru je tu“ odao je počast zaostavštini Grua, pionira hip-hopa, čiji se uticaj proširio daleko izvan scene, dirnuvši srca mnogih svojom muzikom, smelim duhom i ljubavlju prema uzbudljivim trenucima života. Spoj ovih elemenata stvorio je nezaboravnu proslavu hip-hop kulture koja će živeti u srcima publike dugo nakon završetka festivala.

    Očekujemo vas i večeras na istom mestu i sa još većom energijom.

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Iva Jovanović

    Foto: Andrej Skokić

  • Unikatan džez ritam predstavljen kroz sinkretizam
    Današnja press konferencija započela je osvrtom na dešavanja prošle večeri. Na letnjoj pozornici se održalo takmičenje big bendova pod nazivom The Best of Balkan Brass, a danas su njegovi organizatori bliže predstavili taj koncept medijima. Prvenstveno su pohvalili sve muzičare na njihovom profesionalizmu jer su se našli van svog terena, svirajući na amfiteatarskoj bini unutar zidina tvrđave. "Nudili su nam i gostovanje u Guči, ali smo ipak odabrali Nišville i ne možemo biti zadovoljniji." rekao je precednik Balkan Brass-a. Agus Setiawan Basuni, gost festivala poreklom iz Indonezije, je ovom prilikom promovisao i jazz scenu svoje zemlje, podstičući saradnju koja bi umetnički obogatila obe države.


    Zbog nemogućstva da headliner večeri prisustvuje konferenciji, uloga glasnogovornika je pripala članici njegovog sastava, pevačici Marti Zlakovskoj. Budući da nije mogla odgovarati na pitanja koja su bila pripremljena za Tricky-ja, ona je sa velikim zadovoljstvom podelila priču o tome kako je cela njena karijera u tom sastavu počela i kako se trenutno odvija. Imala je samo reči hvale i za ostatak svojih kolega, koje prisnije klasifikuje porodicom.


    Iako retkost, danas su konferencijski reflektor delili kreativni bračni par Thana Alexa i Antonio Sanchez. Prva se kamerama obratila Thana, koja je izrazila da joj je veliko zadovoljstvo što će svirati na našem festivalu. Najavila je svoj program za večerašnji koncert sa velikim ponosom, u pitanju je njen najnoviji album pod imenom Ona koji se tematski bavi "evolucijom ženske snage". U nastavku je imala sentimentalni osvrt na svoje detinjstvo i početke u sferi džez muzike, uputivši zahvalnicu svom mentoru i prijatelju, legendarnom Bošku Petroviću. Kroz srdačnu priču o njihovom upoznavanju Thana je uvela svog muža, Antonija Sancheza, u intervju, nakon čega je i sam primio pregršt pitanja o njegovoj karijeri i počecima.


    Stvoren kao projekat iz ljubavi prema džez roku, Austrian Syndicate je sastav prijatelja koji su svoje poznanstvo gradili prvenstveno u odnosu učitelja i studenata. Nisu nam rekli njihovu set listu za večeras ali su nam kroz pomenu omaža brojnim muzičarima nagovestili u kojem pravcu će se zvuk sa glavne bine kretati.

    Kako tradicija festivala nalaže, nišlija će otpočeti završno veče Nišvilla. Momak koji sam producira, sam snima i sam izdaje svoju muziku, Mateja Jezdić će se večeras po prvi put na glavnoj bini predstaviti svojim sugrađanima. Novinari su bili intrigirani mladim muzičarem i njegovom pričom tako da je pitanja bilo pregršt, a Mateji nije bilo teško da udovolji njihovoj znatiželji. Sem svojih inspiracija i uzora, sa nama je kroz šaljivu anegdotu podelio i njegov način zabeležavanja ideja za melodije, poredivši se sa ludim čovekom koji šeta ulicom i glasno peva u telefon.


    Osobe koje su na putovanju ka otkriću svog umetničkog i ličnog identiteta, Al-Quasar je kolektiv muzičara sa svih strana sveta. Njihov motiv je "stapanje kultura i upijanje njihovih najboljih kvaliteta kroz sve forme umetnosti koje nude". Tomas Bellier, koji je i osnivač grupe, je danas govorio u ime ostatka benda i delio sa slušaocima njihovu viziju i osnovu pravca koji su nazvali "arapski fuzz". Na pitanje da li misli da će nekada ponestati ideja za fuzije on je odgovorio: "Muzika je kao kuvanje, recepti idu istočno i zapadno, i uvek se stvaraju nova jela u kojima mogu svi da uživaju."
     

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Marta Filipović

    Foto: Anja Krstić 

  • Stage dobrodošlice - za svakog po nešto
    Welcome stage je otvorila grupa iz Pančeva pod nazivom "Beli bagremi". Poželeli su dobrodošlicu publici kroz fuziju rok i bluz melodija koje su se savršeno uklapale uz atmosferu u samom centru Niša. Ovaj zanimljiv sastav trenutno čine četiri člana, Zoran Ilić Tambura, Boris Dojčinović, Nenad Neško Stefanović i Marko Stupar. Do sada su saradjivali sa nekim od naših poznatih imena kao što su Bora Đorđević, Milić Vukašinović i Aleksandra Perović. Svirajući bubnjeve, elektičnu i bas gitaru, i violinu koja se savršeno uklapala u grublji rok zvuk, naterali su svakog prolaznika da zastane i posluša. Od melanholičnog i sporijeg ritma do bržih i snažnijih tonova, publika je uživala u obilnom kvalitetnom sadržaju, i pozdravila ih gromkim aplauzom.


    Sledeći na redu bio je hor dece pod nazivom "Gospel Kids". Naši najmladji talenti su zasigurno ulepšali i oživeli centar Niša. Izvodili su obrade i originale dobro poznatih pesama poput “Dance Monkey”, “Believer” i “Čudna šuma”. Svi su ih pomno slušali, igrali i gromoglasnim aplauzom ispratili svaki njihov nastup. Jedno je sigurno, niko nije ostao ravnodušan. Bili su odlična uvertira za naredni nastup.

    Za kraj su za nas svirali i pevali “Rusty Strings”, bend koji nam dolazi iz Pirota. Sastav čini 4 člana: Milan Manić - bas gitara/vokal, Slobodan Kostić - gitara/vokal, Goran Cvetković - solo gitara, Miroljub Golubović - bubnjevi. Predstavili su se izvodjenjem svojih autorskih pesama na srpskom jeziku, po neke čak i na lokalnom dijalektu. Glavna tematika koja se prožima kroz njihov rad je koncept juga i života “tamo dole”. Jug kao simbol sporog i umerenog tempa, nastanjen impulsivnim i neiskvarenim ljudima kojima uvek nešto fali a ne znaju koliko su u stvari srećni. Svojim unikatnim stilom objasnili su nam šta za njih znači bluz, i da kako kažu, svoju tugu leče utapajući je u isti. Kroz jako strastvenu svirku poveli su publiku na rolerkoster emocija, i pozvali nas da se im se pridružimo plesom i budemo deo njihovog performansa. Pripremili su nas za veče ispunjeno veoma kvalitetnim programom.


    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Jovana Simić

    Foto: Iva Jovanović


  • Putem vremena i prostora „Nišvilland-a“

    Zemlja se tresla, a nebo je gorelo i ove večeri tokom glavnog programa „Nišville“ festivala na binama „Earth&Sky“. Večerašnji izvođači potrudili su se da nas povedu putem iskustva „Nišvilland-a“ i obezbede dobru atmosferu i nastupe za pamćenje.

    Treće veče glavnog programa „Nišville“ festivala otvorio je italijanski kvartet iz Milana. „Motel Kaiju“ sa sobom donevši talas pozitive i upbeat tonova najavio je veče puno plesa poletnim ritmom i uvodnom rečju gde su se zahvalili na ponovnom pozivu na festival i srdačno pozdravili publiku. Razigrani ritam podsećao nas je na bezbrižnost, zabavu i detinjstvo, te je kao suvenir doneo duh Italije uz ostalu opremu u Niš. Naizgled vanserijski haos šalje nas u centar Milana, odakle ovaj kvartet  dolazi i gostoprimljivo nas sprovodi kroz atmosferu rodne Italije. Pored klasičnih instrumenata, električni zvuk klavijatura odaje utisak kao da je na sceni barem duplo više izvođača. Publiku je na ples pozvao jedan od članova ove vesele ekipe, komično zaigravši uz razigrane zvuke svojih kolega. Izvođači su se razumeli bez izgovorene reči i instrumenti su poveli konverzaciju kroz noć. Svaki za sebe pričao je priču sastajući i rastajući se kroz muzičke deonice. Neverovatna sposobnost da humor prenesu kroz čist zvuk, kao i shvatanje muzike kroz igru, nadmetanje i međusobno „takmičenje“ koje stvara sintezu svojevrsnog performansa neshvatljivog svakome, ono je što ove izvođače izdvaja u moru drugih i okuplja zanesenu masu. „Motel Kaiju“ večeras, razumeli su, prihvatili i obgrlili samo oni otvorenog uma, u srcu još mladi i u dodiru sa svojim unutrašnjim detetom, željni igre i neozbiljnosti. „Univerzalno bratstvo, povezanost i ljubav. Ljubav postoji! – to je jedino čemu ovaj bend teži.“, uz ovih par reči nastup su dovršili velikim poljupcem poslatim publici i još jednom potvrdili svoju svrhu.

    Veče se nastavilo uz nežni instrumental na klaviru, koji nas je lagano poveo na sledeću stanicu u našem „Nišville“ putopisu. U pitanju je muzički sastav "Bojan Cvetković Quartet" koju čine Boris Šainović na kontrabasu, Nikola Banović na bubnjevima, Luka Ignjatović na saksofonu i Bojan Cvetković na klaviru. Kao sastav oformljeni su 2019. godine, a izbacili su i svoj prvi album "Joy" koji se smatra najboljim diskografskim izdanjem u Srbiji za 2022. godinu. Tokom celog nastupa svaki instrument dolazi do izražaja na sebi svojstven način, ali nas melodične improvizacije saksofona vode kroz mističan i ponekad nedokučiv svet nota i violinskih ključeva. Publika je u više navrata ostajala bez daha i pratila aplauzom fenomenalne sekvence koje su performeri izvodili. Nakon izvedbe dve numere sa prvog albuma, Bojan Cvetković najavio je izvedbu za sada neobjavljene numere koja se sastoji iz tri dela. Čim su na klaviru odsvirane prve note u sinergiji sa saksofonom, kao da je u trenutku vreme stalo. Plato niške Tvrđave zamenjen je poznatim kabareom ili lokalnim restoranom sa početka 70ih, a možda i 80ih gde se nakon dužeg vremena susreću stari poznanici, a možda i prve ljubavi. Sve u svemu, saksofon nas je tako umirujuće i na momente napeto vodio kroz numeru koju je svaka individua drugačije doživela. Kako se bližio kraj nastupa, tako je euforija sve više rasla i konekcija između publike i bine postajala sve snažnija. Uz dens numeru i neverovatnu virtuoznost svakog člana sastava, nastup je priveden kraju uz gromoglasan aplauz publike i po koji plesni pokret.

    Na scenu su stupila tri momka i njihovi „kostimi“ u vidu svakodnevne odeće mladih uz kačkete. Bend „Brekky boy“ pripremio je i pre prvog takta publiku za moderan zabavan nastup i očekivanje neočekivanog. Skoro intergalaktički zvuk ovog sastava zaokupio je pažnju i poveo publiku za ruku kroz raznovrsnost žanrova. Ovaj sastav doneo je svežu nesvakidašnju energiju kombinujući spektar muzičkih lestvica, ukrasa i deonica različitih muzičkih pozadina, sa sobom noseći popularan zvuk nove generacije. Magične note talasale su iz žanra u žanr ne prepuštajući ni trenutak slučajnosti. Instrumenti su se prelivali iz jednog u drugi pričajući priču, dodeljujući uloge i slikajući pejzaže ove muzičke predstave. Iako prvi put, ne samo na „Nišville“ festivalu, nego i u Srbiji, sastav se osećao svoj na svome i podario je publici put kroz fantaziju koju kroji ovaj splet žanrova. Kombinacijom poznatih numera sa preokretom, ovaj zabavan trio zapalio je masu i podigao je tvrđavu na noge. Iako su se žanrovi preplitali, ne treba pogrešno shvatiti, džez baza ostala je primarna tema od početka do kraja nastupa. „Dobro se provodimo, a volimo da se dobro provedemo na sceni, hvala na pozivu!“, te za ovim rečima gromoglasan aplauz, uzvici i zvižduci publike zaokružili su ovaj nastup i ispratili su ovaj skroman sastav u stilu dobrih domaćina. Zvučnici nisu jedino što se treslo, tresao se ceo plato tvrđave, opijen utiskom koji za sobom donose ovi momci. Nerado završivši, uz gromoglasne reakcije slušalaca, veče su zaokružili zajedničkom fotografijom sa publikom.

    Nakon energičnog nastupa gostiju iz Australije, na binu je stupilo 14 kubanskih i evropskih muzičara dobro poznatih širem auditoriumu pod imenom „EuroCubans“. Osnivači ovog sastava su slovenački perkusionista Črta Pšeničnik i kubanski muzičar i glumac nagrađen Gremijem Huan de Markos Gonzales. Nije bilo potrebno puno vremena da se Nišvilleland prebaci na Kubu zahvaljujući ovom fenomenalnom sastavu koji je u prvih par sekundi podigao publiku na noge i podstakao ih da zaplešu u brzom ritmu. Rečenica koja se često mogla čuti je: "Nadamo se da ste poneli udobnu obuću za ples, jer se samo tako dolazi na naše nastupe". Svaki član sastava imao je svoj mali performans u toku nastupa koji je uvek bio ispraćen ovacijama i divnim reakcijama iz publike. Lako se moglo zaključiti da je konekcija između publike i svih 14 izvođača potpuno iskrena i zasnovana na razumevanju i deljenju ljubavi prema kubanskoj muzici i egzotičnim melodijama koje nosi sa sobom. Drugu polovinu nastupa EuroCubans posvetili su plesu, pa su i same numere bile vrcave i dinamične, nateravši kako publiku, tako i same performere da zaigraju svi zajedno i stvore divne uspomene. 


    Nastavljajući jakim tempom kroz noć, odjednom kao da se ceo svet sjatio ispred glavne bine nestrpljivo iščekujući izlazak “Asian Dub Foundation” ekipe na scenu. Jak zvuk zaparao je nebo otvorivši ovaj žudno očekivani nastup, dok je publika već pre prvih bitova opkolila binu skačući i mašući u ritmu. Pitanje „Da li ste spremni?“ nije ni postavljeno do kraja, a publika ga je višestruko nadjačala vriskom. Neobjašnjiv spektakl, za koji ne postoji broj reči koji bi mogao dočarati energiju koju je ovaj sastav pustio u publiku; jednostavno ste morali da budete tu. Masa je skakala, vrištala i aplaudirala u odvažnom ritmu britanskog bunta. Stolice su ostale prazne, ali ne zbog manjka publike, već zbog ritma koji se iz takta u takt bori protiv statičnosti i ravnodušnosti. Tenzija je rasla, a energija je prelivala sa zidina tvrđave. Da ovom sastavu legendarni nastupi nisu strani, dokazalo je njihovo ophođenje prema publici. Nastup koji će definitivno ući u istoriju festivala bližio se kraju, a publika je bez pauze pratila svaki pokret izvođača. Možda nam, na kraju, nisu doneli klasiku džeza, ali „ADF“ nas je večeras vratio u doba dobre muzike sa jakom porukom i podsetio nas je kako zvuči muzički bunt.


    Za sam kraj ove divne večeri ispunjene sinergijom jazz-a i drugih vrsta muzike, deo „Nišvilleland-a“ postao je i „Jazz Punt Big Band“ iz gradića Tolmin u Sloveniji. Grupu su 2005. godine oformili ljubitelji džeza i ona broji preko 20 članova koji sviraju različite instrumente, od bubnjeva i gitara, preko saksofona do trombona. Večerašnji nastup posvetili su grupi Queen, pa su i izveli sve njihove poznatije pesme, samo obrađene sa elementima jazz-a. Publika je sa osmehom na licu prihvatila ovu veselu grupu i zajedno sa vokalom benda Tanjom Srednik i gostom Jašom Šabanom u glas i iz sve snage pevala poznate stihove pesama "I want to break free", "It's a kind of magic", "Mama" i tako dalje. Dalo se za primetiti da je atmosfera bila na vrhuncu i tome su dodatno doprineli energičnost i šarmantan osmeh vokalistkinje benda, koja je dala svoj maksimum da publiku održi na nogama sve do samog kraja.
     

    Spektakularno treće veče glavnog programa festivala biće teško nadmašiti, ali uz publiku i izvođače ne očekujemo ništa manje ni od sutrašnje, poslednje večeri festivala.

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Nina Đurđević i Miljana Đorđević
    Foto: Jovan Krstić

  • Muzej i dobra zabava

    Treće festivalsko veče na Museum Stage-u otvorili su Pop hor “Radio”. Hor je osnovan oktobra 2016. godine u Novom Sadu. Sam hor je osnovala i njime diriguje Dušica Stojković. Čine ga veliki broj pevača i pevačica različitih generacija, profesija i interesovanja. S ponosom ističu da su organizovali i učestvovali u velikom broju humanitarnih akcija. Njihov nastup bio je energičnan i sa puno emocija, a na repertoaru bili su pop, džez, fanki, rok, filmska i elektronska muzika... Ujednačeni glasovi pevača stvarali su čarobnu i bajkovitu melodiju izmamivši osmeh na licima publike.Nakon neverovatnog pop hora iz Novog Sada scenu su zauzeli Teodora i Marko Radojković. Svojom originalnošću i veštinom, ovaj mladi bračni par svojim stvaralaštvom unosi elemente džeza i klasične muzike u tradicionalnu muziku juga Srbije. Svojim glasom Teodora oslikava paletu muzike srednjeg veka, melizme Dalekog istoka u korelaciji sa dubokom srpskom dušom uz pratnju gitariste, koji je pretežno orijentisan ka zapadnoj klasičnoj kulturi, što ovu vrstu simbioze čini zanimljivom i šarmantnom. Veče je zračilo emocijom dok su note ljubavi ispunile vazduh. Muzičari su svojim strastvenim izvođenjem stvorili čarobnu atmosferu koja je dodirnula srca svih prisutnih.Veče su nastavili "Tobacco Blues Band". Bend je nastao 1988. godine u Banja Luci i bio je dom velikom broju banjalučkih muzičara koji su u njemu svirali u različitim postavama. Sviraju obrade pesama američkih bluz umetnika. Izbegavaju studio i snimanje i isključivo su fokusirani na nastupe uživo. Iza njih su stotine svirki po klubovima širom Bosne i Hercegovine. Nastup je bio živahan, prateći elemente bluza, zajedno sa usnom harmonikom koja je učinila sam performans specifičnim i unikatnim.

    Veče je zatvorila grupa "Vacuum" iz Zajecara. Grupa je osnovana marta 2014. godine u formi tria. Prvobitna ideja bila je kreiranje i izvodenje instrumentalne muzike kroz koju će biti implementirani uticaji alter rocka, punka, funka i elektronike. Sadašnju postavu čine iskusni muzičari Dejan Nikolić (gitara), Marko Randjelović (bas gitara) i Ivan Andre-jevic (bubanj). Izvođači su “zapalili” binu svojim energičnim nastupom koji je uključivao jak rock i punk zvuk, kao i zarazni ritam funka. Svaki trenutak je bio ispunjen strašću i uzbuđenjem, čineći ceo performans nezaboravnim iskustvom za sve prisutne.


    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Hristina Radenković
    Foto: Katarina Radujevčanović

  • OPEN STAGE - OPEN MIND

    Kao i uvek, večerašnji Open stage bio je ispunjen najboljim muzičarima već od 19:30h. Na scenu je izašlo četiri grupe koje su zabavljale prisutnu publiku i atmosferu dovele do usijanja.

    Bina je otvorena nastupom benda "Sonas" iz Novog Sada, čiji su članovi Sara Vuletić i Branko Popović. Ovaj sastav predstavlja pravo osveženje za Nišville, s obzirom da je muzika koju ovi umetnici proizvode zaista nesvakidašnja. "Sonas" je inspirisan različitim kulturama, a pesme su pisane na više jezika. Dominantan je engleski, ali tekstovi su pisani i na španskom, arapskom i srpskom jeziku. Upravo je ta autentičnost naterala svakog prolaznika da zastane i pogleda o čemu je reč.
    Nakon "Sonas"- a na binu su izašli predstavnici benda "Gospodin Pinokio". Bend je nastao 1993. godine i od tada počinje aktivno da održava koncerte. Posle par godina pauze, bend se ponovo pojavljuje 2010. godine na niškom festivalu "Nisomnija" i počinje ponovo sa aktivnim nastupanjem. Publika je imala priliku da uživa u starim hitovima i nostalgičnom rok zvuku.
    Treći nastup je pružio posetiocima totalno drugačije muzičko iskustvo. "Duda Buržujka i Haikuzadanas" su avangardni sastav, koji na do sada neviđeni način svoje stavove pretvara u muziku. S obzirom da se bend retko pojavljuje u javnosti, prava je čast što je naša publika imala priliku da uživo sluša kako sviraju. Ono što je sigurno jeste da niko nije ostao ravnodušan na njihov nastup.
    Za sam kraj sačuvali smo posebne goste iz Sarajeva - "Sunday Stories". Bend je uspeo da podigne atmosferu na najviši nivo, čitava masa je skakala, plesala i pevala njihove hitove. Svaka autorska pesma govori o prevazilaženju međuljudskih razlika i ljubavi, a i sam bend tu poruku srčano promoviše. Topla energija je bila sveprisutna, a noć se završila na najbolji mogući način.


    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Nina Lekić
    Foto: Tijana Ćosić
  • Mala scena sa velikim ljudima
    Na samom početku programa Udruženje osnovnih i srednjih škola u Lazarevcu izvelo je fantastičnu predstavu pod nazivom "Zamalo moj". Ova predstava nije nalik klasičnim dečijim izvedbama na koje smo navikli. Sama predstava deo je programa "Drame u edukaciji - mladi za mlade". Autentičnost ovog komada ostavile je prisutne prijatno iznenađenim, s obzirom da se odvija na sceni i van nje. Glumci su istovremeno pevali, svirali i glumili, što je publiku u potpunosti zadivilo. Radnju čini više različitih skečeva koji obrađuju važne teme današnjice, posebno se osvrćući na emocije i probleme mladih u međuljudskim odnosima. 
    Nakon ove fantastične predstave usledio je nastup dečijeg hora "Gospel Kids" iz Beograda, koji već godinama nastupa širom regiona. Na njihovom nastupu zabavljala su nas talentovana deca uzrasta od 4 do 10 godina. Dečija harizma ovaj festival svake godine čini još posebnijim, a toga ni sada nije manjkalo.
    Treći nastup ove večeri bio je nastup niškog benda Ženoleum. Već dobro poznata pevačica benda, Mateja Radić, ponovo je oduševila prisutne svojim anđeoskim glasom. Ženoleum zabavljao je brojnu publiku izvodeći mnoge poznate numere.
    I za sam kraj, Jazz for kids scenu zatvorio je još jedan lokalni bend - Autonomna kontrola. Kako drugačije završiti noć nego uz muziku naših mladih sugrađana. Pravo je osveženje videti toliko mladih talenata na jednom mestu, ali ništa neuobičajno za Nišville koji svake godine prevazilazi sva očekivanja.

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Nina Lekić
    Foto: Matija Cvetičanin
  • Letnja pozornica u pokretu uz izvođače na Balkan Brass-u
    Uprkos hladnijem vremenu i po nekom oblaku na nebu iznad Letnje pozornice, bendovi koji nastupaju na takozvanoj ,,Šaban & Balkan Brass” bini zagrejali su atmosferu svojim dinamičnim svirkama i raspevanim glasovima. 

    Treće veče Nišvila na ovoj bini otvoreno je nastupom benda ,,Naissus Gipsy Orchestra”. Ljubitelji etno muzike su mogli uživati u notama proizašlih iz instrumenata ovog relativno novog sastava. Članovi ovog benda su se prošle godine okupili oko zajedničkog cilja - popularizacije romske muzike sa prostora Balkana, ali i Španije, Bugarske, Grčke i Rusije. Orkestar ima autentičan i prepoznatljiv opušten i topao zvuk, ali i melodije na jezicima pomenutih zemalja. 



    Nakon njih su nastupili izvođači sastava ,,Brass band Složna Braća”. Oni su iz Pirota, a sam naziv implicira harmoniju, saglasje i tačnost koja je prilikom njihovih nastupa vidljiva čak i muzičkim laicima. Njihov repertoar odlikuje žanrovska raznovrsnost, ali i veliki broj instrumenata uz pomoć kojih stvaraju svoju muziku. 


    Za svoje mesto i minute na Letnjoj pozornici izborio se i ,,Orkestar Alberta Ametovića” koji je svojim nastupom napravio sjajnu uvertiru za sledeći nastup, zahvaljujući dobroj atmosferi i dinamičnom ritmu.

     


    Čast da zatvore ovo veče imala je grupa ,,Kal”, urbani romski bend iz predgrađa Beograda. Kritičari njihov muzički stil opisuju kao Rock and Roma. Imali su preko hiljadu nastupa i svirki, a verujemo da će im večerašnji ostati u lepom i dugom sećanju, jer su bend kojem je pošlo za rukom da nasmeje i razigra posetioce Nišvila do te mere da im se najodvažniji pridruže na bini. 



    Volonterski pozdrav!


    Tekst: Lana Stanisavljević  

    Foto: Matija Cvetičanin

  • Harmonična fuzija na Midnight Jazz Dance bini
    Prohladna avgustovska noć zagreva se simfonijom melodija i ritmova na Midnight Jazz Dance bini Nišvilla. Ova naelektrisana fuzija džeza, plesa i elektronske muzike stvara nezaboravno iskustvo koje odjekuje duboko u dušama posetilaca. Kako ulazimo u novi dan, atmosfera se rasplamsava zaraznom energijom, a noć se pretvara u zadivljujuću proslavu muzike, pokreta i drugarstva. Hajde da se udubimo u ovo očaravajuće muzičko putovanje i istražimo zadivljujuće umetnike koji ovo iskustvo čine zaista magičnim.

    Otkucaje ponoći započeo je DJ Kontroverzni svojim nastupom koji pomera granice ostavivši publiku opčinjenom. Kombinujući zamršene džez kompozicije sa pulsirajućim elektronskim ritmovima, DJ Kontroverzni vodi slušaoce na međuzvezdano putovanje kroz zvuk. Ritmička sinergija između živih instrumenata i elektronskih elemenata stvara harmoničan balans koji održava plesni podijum živim. Kako se muzika razvija, posetioci festivala gube se u zvučnom univerzumu, plešući slobodno i prihvatajući neograničene mogućnosti noći.


    Majstori zvučne transmutacije, Rocco Pandiani, alijas Right Tempo, i B2B Jazzysad (Key of Life+) pretvaraju taktove u pokrete i melodije u ples. Veštim spojem živih džez melodija i elektronskih zvučnih pejzaža, ovi umetnici dočaravaju neodoljivi ritam koji struji venama gomile. Kako se noć produbljuje, plesni podijum postaje igralište za kreativno izražavanje, gde posetioci interpretiraju muziku kroz svoja tela, postajući jedno sa očaravajućom muzikom i pratećim vizualima. Rocco Pandiani postaje svedočanstvo moći muzike da povezuje ljude u zajedničkom trenutku napuštanja stvarnosti. A sada zamislite iskustvo putovanja kroz vreme gde se vintidž džez melodije neprimetno prepliću sa savremenim elektronskim ritmovima. Portal je otvorio B2B Jazzysad (Key of Life+) koji posetioce Nišvila prenosi u novu dimenziju. Sinergija između tradicionalnih jazz zvukova i trance produkcije stvara zarazni groove koji jednostavno zahteva kretanje. Dok se plesači njišu u zaraznom ritmu, B2B Jazzysad dokazuje da protok vremena nije prepreka kada je u pitanju univerzalni jezik plesa.


    Midnight Jazz Dance scena na Nišvillu dostiže svoj vrhunac nastupom Mr Danny V. (CafeGrooves). Ovaj talentovani izvođač briše granice između žanrova, bez napora preplićući džez, ples i elektronske elemente u tapiseriju zvuka. Plesni podijum postaje lonac za topljenje različitih energija, jer se posetioci festivala iz svih sfera okupljaju da bi uživali u jedinstvu muzike i pokreta. Mr Danny V. (CafeGrooves) nas podseća da kada se različiti svetovi sudare, nešto lepo i transcendentno nastaje.



    Kako noć evoluira u zoru, Midnight Jazz Dance bina na Nišvillu otelotvoruje samu suštinu muzičke alhemije. Očaravajuća mešavina džeza, plesa i elektronske muzike se prepliće da bi stvorila euforiju koja prevazilazi jezičke i kulturološke granice. U blagom svetlu jutarnjih zraka, umorni, ali razigrani posetioci okupljaju se da zajedno posmatraju izlazak sunca, što je svedočanstvo o moći muzike da stvara veze i rasplamsava duh. Uspomene stvorene na Midnight Jazz Dance Stage-u ostaju dugo nakon završetka festivala, podsećajući na transformativnu magiju koja se može utkati kroz harmoničnu fuziju zvuka, pokreta i ljudske veze.

    Pridružite nam se i večeras kako bismo zajedno otpočeli novu bajku kad otkuca ponoć!

    Volonterski pozdrav!

    Tekst: Iva Jovanović
    Foto: Andrej Skokić