XXVII Nišville Jazz Festival 2010

Nišville 2010 | Solomon Burke na otvaranju

Burke

Kralj soula prvi put u Srbiji

Kralj soul muzike Solomon Burke (Solomon Bark) nastupiće 12. avgusta sa svojim bendom na otvaranju ovogodišnjeg Nišville jazz festivala u niškoj Tvrđavi

Jedan od najznačajnijih (a tokom mnogih decenija i najaktivnijih) pevača i autora u istoriji soula i ritma i bluza, za koga Tom Waits tvrdi da je „arhitekta američke muzike“, nastupiće uz pratnju svog kompletnog velikog benda (gitara, bas, bubnjevi, klavijature, duvači, gudači i prateći vokali) i to će biti njegovo prvo gostovanje u Srbiji tokom karijere duže od pola veka.

Zajedno sa (pokojnim) Wilsonom Picketom i Otisom Rendigom, Solomon Burke je tokom šezdesetih bio udarna igla izdavačke kuće Atlantic (kada se okrenuo ka „sekularnijem“ tretmanu soula) i imao presudni uticaj na stil mnogih poznatih pevača i sastava. Između ostalih i na Rollingstonse koji su praktično počeli pod njegovim direktnim uticajem i koji i danas izvode Solomonove klasike „Cry to me“ i „Everybody need somebody to love“ (koja je ponovo reaktelizovana u izvođenju The Blues Brothers). Spisak njegovih sledbenika sa kojima je nastupao je impresivan: Eric Clapton, Tom Jones, Robert Plant, Elvis Costelo, Bob Dylan, Van Morrison, Dolly Parton, Aretha Franklin, Norah Jones, Johny Depp, Jerry Lee Lewis, Dr John, Don Was, Swamp Dogg…. Iako je stil ovog gorostasa u svakom pogledu (težak je skoro 200 kilograma) kombinacija različitih stilova (blues, country, gospel) Solomon je poznat kao jedan od najupornijih soul čistunaca koji nikada nisu pristajali na komercijalne kompromise. Priznanje za to je stiglo i kroz članstvo u skoro svim kućama slavnih kada je reč o popularnj muzici, ali i uručivanjem Grammy nagrade za najbolju savremeni blues album „Don’t give up on me“ iz 2002. godine na kojem su se kao autori pesama pojavili Elvis Costello, Dan Penn, Nick Lowe, Tom Waits.
Godine 2006. Solomon Burke je objavio izuzetno interesantan country-soul hibrid, album „Nashville“, čime je na neki način anticipirao i svoje učešće na Nišville jazz festivalu.

Kraljevski tron i crvene ruže

Zbog svoje težine, Solomon Burke tokom svojih nastupa sve vreme sedi na prestolu, a organizatori su dužni da obezbede i prilaz za kolica kojima ga na binu dovoze do soul trona. U ugovoru, kao posebna stavka stoji i to da je organizator dužan da obezbedi sto crvenih ruža sa dužim drškama koje su očišćene od trnja – pošto cveće do kraja koncerta završi u publici