Ovo niste znali

Kad dođe „Nova“ setimo se pasoša

Nova Godina

Praznici su odvajkada način da se mozak, štono kažu, stavi na otavu, i da se na tren pobegne od čestih problema svakodnevice koji muče prosečnog čoveka. Praznovanje je još u vreme paganskih naroda imalo u sebi neku posebnost, koja je porodicu ili pleme držala na okupu. Savremeno društvo praznuje na nešto drugačiji način, ali se ipak u vreme praznika ljudi jedni drugima posvećuju, odlaze na putovanja kako bi se izmestili iz sopstvene, ponekad dosadne stvarnosti, ili načas menjaju životne navike.

Može se reći da se kod nas praznovanje tradicionalnih praznika razlikuje od onih koji se slave na globalnom nivou, pa se zato i načini ponašanja mogu razdvojiti. Primera radi, praznovanje Božića i Nove godine, najbolje demonstriraju kako se prosečan stanovnik, bilo gradske, bilo seoske sredine, ponaša kada je u pitanju slavlje. Nova godina, dakako, ima prednost kada su u pitanju potrošačka korpa i tanjenje novčanika.

Božič, kako uglavnom nailazi kasnije, služi da se porodica iznova okupi i u miru, skromno proslavi. Nišlije, kao i većina, ne odskaču od ove prakse, a to potvrđuju brojna iskustva mladih ljudi, koji veoma često nalaze načina, da uprkos nestalnim zaradama, za Novu godinu negde otputuje ili se barem dobro zabave.

Prilika za pečat u pasošu

Iako tokom godine mnogi govore kako nemaju mogućnost da otputuju, praksa govori da se pasoši najviše pune pečatima upravo oko novogodišnjih praznika. To nam potvrđuje i niški studenti.

“Iako su dažbine na fakultetu ogromne, a sve je manje prihoda jer je studirati i raditi u isto vreme poprilično naporno, nekako se na kraju desi da nam turističke agencije izađu u susret, pa se dokopamo poneke zanimljive destinacije“ kaže Ana, apsolvent prava. Mnogi se sa njom saglašavaju, govoreći da turističke agencije, a posebno last minute ili first minute ponude, uvek ponude destiancije poput Krakova, Praga, Soluna, Milana ili Rima, pa putovanja ispadnu tek nešto skuplja od prosečnih praznika u matičnom gradu. Mladi se saglašavaju oko toga da je uglavnom problem džeparac za trošak, a da su rate odlično rešenje za posetu nekoj drugoj državi. Takođe mnogi pominju i opciju putovanja vozom gde se nude mogućnosti odlaska sa jeftinijim kartama za mlađe od 26.

Srbija puna mogućnosti

Iako je trend postao otputovati za Novu godinu što dalje, postoje i oni koji kažu da je bitna samo bilo kakva promena okruženja. Tako se većina mladih Nišlija neretko odlučuje da Novu godinu provede u Novom Sadu, Beogradu ili drugim gradovima. Doček Nove godine u Beogradu posebno je popularan među Nišlijama, poslednjih godina zbog raznovrsnosti programa na trgu, onda kada Niš zataji. Pojedinci kažu da je prestonica adekvatna zamena kada se do velikih svetskih metropola ne može, i ne smatraju to bežanjem iz svog grada.

“Jednostavno je normalno da mi otputujemo do njih, oni dođu do nas i na taj način napravimo međugradsku razmenu. Kada me ugnjavi noćni život ovog grada, ja se spakujem i otputujem, a nadam se da na isti način oni koji ostanu mogu upoznati nekog ko u Niš dođe. Lepo bi bilo kada bi svi tako razmišljali“ komentariše Miloš.
Čak i kada se nema mnogo novca, opcija putovanja po Srbiji je ostvariva, pogotovo za mlađe generacije.

Kafane, klubovi, barovi…

Popularnost proslave Nove godine u gradskim kafanama ne jenjava već godinama. Iako komentare poput “ma daj, bolje mi je da platim reprizu u provedem se za manje para“ slušamo iz godine u godinu, kafanske sale su svaki put sve punije. Da li to predstavlja potez onih koji ne znaju gde bi ili je manir kafanske proslave postao obeležje Nišlija, ostaje da se utrvdi. Sve u svemu, kafanski švedski sto i neograničeno piće, katkad zvuči kao razumna opcija. Klubovi, i barovi takođe su popularni među mladima, a sve je više onih koji navraćaju i u po nekoliko klubova u toku večeri. Za njih, Nova godina ne predstavlja neku posebnost i upoređuju je sa običnom večeri.

Ostanak kod kuće, prvi simptom starenja?

Proslavu Nove godine poneko smatra i dodatnim luksuzom, pa nema malo onih koji se tada odluče za četiri zida i nekoliko prijatelja. Na kraju krajeva, nije li ta prisnost ono što prazniku daje posebnu čar? Neko bi reko da su ovakvi ljudi partibrejkeri i da nisu željni zabave, da su dosadni i da su ostarili? Ipak, poneko vrlo rado menja zagušljive prostorije ili jurnjavu po svetskim metropolama za priče sa suštinskim prijateljima uz dobar zagolaj i flašu dobrog vina. Romantici se lome između putovanja i večere za dvoje pod svećama. A oni koji soliraju, njima na kraju krajeva bude svejedno. Važno je da se dobro pojede i popije i da se raskrsti sa brigama iz prethodne godine. Pa valjda ta nove nešto dobro i donese. A ako ne donese, onda bi trebalo porazmisliti o tome da sami sebi donesemo boljitak. Koliko je moguće.

Pročitajte i...