Kultura i umetnost

IVAN BLAGOJEVIĆ

Skicu za portret niškog menadžera Ivana Blagojevića, direktora i vlasnika produkcije „Nišvil“, najbolje bi verovatno mogao napisati Zoran Ćirić Magični, aktuelni laureat NIN-ove književne nagrade koji je radeći kao voditelj u Blagojevićevom „Nišvil-radiju“ zajedno sa njim stvarao viziju mitskog grada „Nišvila“ kao središta „anarhističke istrajnosti na vetrometini borbe za stvaranje paralelnog sveta u kojem će se svi baviti umetnošću i od nje pristojno živeti „.

– Izdavač sam dve knjige Ćire Magičnog, „Nišvil“(1994) i „Magični geto“(1995). Odlično smo se razumeli kakav to Nišvil grad želimo, a onda smo se posvađali oko funkcija, zatim pomirili i dogovorili da on bude doživotni počasni, a ja izvršni gradonačelnik. Da ubrzo organizujemo referendum kojim bi Niš dobio kulturnu autonomiju i promenio ime u Nišvil – kaže za „Glas“ Ivan Blagojević.

Kulturom se bavi dve decenije. Kao alternativac i privatnik dugo je bio trn u oku gradskim ocima i kulturnim institucijama jer se nije mirio sa kulturnim mrtvilom i pristajanjem na provincijsku učmalost. Još kao student ekonomije u Nišu osnovao je pozorište koje je žarilo i palilo amaterskim scenama ondašnje Jugoslavije.

A dok je nekoliko godina kao ekonomista bio zaposlen u MIN-u, organizovao je „Koloniju otpadnog metala“ u kojoj su varioci sa umetnicima pravili skulpture, dok su istovremeno MIN-ovi „hevi-metalci“ imali i pozorište igrajući u Blagojevićevoj režiji Joneskove „Stolice“. Jedno vreme bio je producent Kamernog hora orkestra, još ima „Nišvil-radio“ i istoimenu producentsku kuću u čijoj organizaciji je i Međunarodni džez festival „Nišvil“.

Na pitanje otkud tolika upornost, Blagojević odgovara:
– Sve što kao privatnik zaradim u trgovini, potrošim u kulturi. Zakupljujem i adaptiram razne prostore koji su pogodni za moje kulturne projekte. Posle poslednjeg „Nišvila“, na primer, bio sam u minusu oko 200 hiljada dinara, a Skupština grada mi je za taj džez festival još 1998. obećala 10 hiljada maraka koje je odobrila tadašnja gradska vlada (ali ne i njen čelnik), a koje nikada nije isplatila – kaže. Nikada nije video vrata Ministarstva kulture niti kabinet ministra resornog, ali da je nakon upućenih faksova i objašnjenih projekata od njih redovno dobijao po koju kintu.

Kaže da sanja da međunarodni sada već i etno džez festival „Nišvil“ preraste u Balkanski, te da s njim i Niš preraste u balkanski centar kulture. I da „Nišvil“ dobije i svoje „samer-tajm“ izdanje i da se onda seli iz jednog u drugi grad po Evropi.