Insajder

Insajder | Humanitarni koncert

Insajder

Humanitarizam i renesansa

Da li mora da se dogodi nešto ružno da bi iz toga proizišlo nešto dobro? Nesreća koja je zadesila šesnaestogodišnjeg Srdjana Mitića dovela je do organizovanja ovog dvodnevnog humanitarnog koncerta.

Za te dve večeri publika je imala prilike da vidi skoro sve što Niš ima da ponudi od muzike. Zbog obaveza pojedinih bendova redosled je ipak bio pomalo neravnomeran tako da smo prvog dana imali mahom mladje bendove dok su drugog dana preovladavali, sada već, seniori.

Čast da otvore dogadjaj su imali omladinci „Riders on the white horse“ čiji je Srdjan basista. Energičnim obradama su bili dobar uvod za sve ono što sledi. Iako do sada nismo imali puno prilika da ih vidimo nadam se da će se to uskoro promeniti. Posle njih su na red došli „The combs“ koji iza sebe imaju nekoliko svirki u „Yeti“-ju i trenutno hiberniranom „Yeahbug@“. Ovo je definitivno bila prilika da malo veći auditorijum obrati pažnju na ove mlade bendove koji tek imaju rifove ispred sebe i koji verovatno prvi put sviraju pred većim brojem ljudi priključeni na miksetu koja liči na svemirski brod. Isti je slučaj i sa trećim bendom po redu filmično nazvanim „The people who stare at goats“. Iako po godinama stariji od prethodnika ovo im je tek drugi nastup. Prvi je bio prošlog meseca za proslavu Svetog Patrika u klubu filozofskog fakulteta tako da možete da naslutite o kakvoj muzici je reč. Pomalo čudna postava koja pored standardnog bubnja i gitare ima i dve bas gitare, frulu i muški i ženski vokal je definitivno oduševila sve prisutne obradama „Dropkick Murphys“-a, „Cruachan“-a, „Blur“-a i „Irish Stew“-a kojima će 23. aprila biti predgrupa u Feedbacku. Ostaje nam da vidimo da li će se zadržati na obradama ili krenuti u irske autorske livade.

Da veče ne prodje bez punk energije pobrinuli su se „Bitange“. Momci su već pronašli svoje mesto na muzičkoj sceni Niša i svojom kombinacijom panka i povremenih ska deonica već stvorili sebi popriličnu fan bazu mladjanih pankera. Poslednji omladinci večeri su bili „Decokvaritelji“ koji su nedavno matrice zamenili potpunim bendom tako da je njihov zajebantski rep sada postao čudna mešavina rocka,repa i regea. To je ujedno bila prilika da se umorni od šutiranja malo odmore klaćenjem uz nešto laganije ritmove. Mnoge je zbunilo ime „The ravlator’s“ na koje se čekalo na kraju večeri. Misterija je rešena kada su na binu izašli Darko i ostala ekipa iz „Neckbone“-a ali sa novim bubnjarom. Što južnije to tužnije pa verovatno zato njihov bluz zvuči onako djavolski dobro.

Drugog dana su odmah oštro krenuli momci iz „KZP“-a koji, kao i „Bitange“, rade na svom prvencu čija će se zvanična promocija održati nekom drugom prilikom. Nakon njih je malo poznati „Ego“ imao zanimljiv nastup koji se, izmedju ostalog, sastojao i od obrada „Muse“-a i „Cardigans“-a. Ljubitelji punk-rocka imali su prilike da čuju nišku verziju toga koju sviraju momci iz benda „Dok 7“. Iako se ta muzika vezuje mahom za engleski jezik njihovi tekstovi su na srpskom. Muzika i vokali su melodičniji u odnosu na ostale pank bendove koje smo do tada videli ali to nije smetalo da se i tu išutira ko je hteo. „Repression release“ je jedan od najperspektivnijih i koncertno najaktivnijih mladih bendova. Svojim teškim rifovima ali i teškim tekstovima su dobro prodrmali bubrege svima koji su se nabili u prvi deo sale da se još jednom iznoje na sve pesme sa njihovog EP-ja „Black and gray“.

Navta

Na sledeća dva benda ne treba puno trošiti reči. „Navta kriejtiv kru“ su po ko zna koji put otkinuli kako dobro poznate „Žal za kompijuter“ i „Orahe i med“ tako i nove stvari koje će izaći na predstojećem albumu koji je, ako je verovati Vlajku, gotov. „Styptic“ je takodje u fazi privršavanja „Noesis“-a i to ni manje ni više nego u beogradskom studiju „Underground“. Taman su uvatili zalet sa 3 pesme kada su nam organi reda svojim pojavljivanjem suptilno dali do znanja da je veče gotovo što je ubrzo javno i saopšteno sa bine.Jel ti ljudi nemaju drugi poso sem da prekidaju svaku drugu dobru svirku? Što ne odu ispred neke diskoteke da stružu pijane ribe sa trotoara i da tovare u maricu svakog baticu kome je u trenerku pored kinte i mobilnog zaletela i po neka bombica ili pištoljče! Nego ajde…nema veze.

Na stranu sve to, obe večeri su bile ogroman uspeh. Prostor je bio pun kao i kutija za dobrotvorne priloge na ulazu. Znam da sav novac koji je skupljen prodajom karata i prilozima nije dovoljan ali i to je početak. Svi mi koji smo bili tamo pokazali smo da nismo samo oni s normalnom playlistom u Winampu već i nosioci morala i normalnih životnih vrednosti…a ne ko neke bivše manekenke. Ostaje nam da i dalje budemo podrška Srdjanu i da se nadamo najboljem. A i on sada zna da nije sam.

Piše: Aleksandar Nikolić Coa
Foto: Arhiva Balkanrocka

Pročitajte i...