Insajder

Insajder | Hladno Pivo

Aleksandar Nikolić Coa

Pivo nišlijama

Prethodne subote su nišlije, ali i ceo jug i istok Srbije, imali prilike da nakon nekih 100 godina postojanja uživaju u nastupu hrvatskog kultnog benda „Hladno pivo“.

Puna letnja pozornica bila je spremna za fenomenalno veče, ne mareći ni za kišu, sneg, tornado niti mutante komarce koji haraju duž Nišave. A kako i ne bi kada se toliko dugo čekalo na ovu jedinstvenu pojavu. „Hladno pivo“ je bend koji uživa ogromno poštovanje širom cele nekadašnje nesvrstane bajke obmotane trobojkom sa petokrakom.

Otada pucalo se mecima, pucalo se rečima i diplomatijom ali je muzika bila i ostala najbolji pancir protiv svih skeleta koji sada čame u ormaru prošloga veka. Ovi ljudi, zajedno sa još par bendova iz ostalih balkanskih nacionalnih vulkana, predstavlja jedinstvene ambasadore zdravog razuma, dobre muzike i ljudskosti. Svojim nastupima brišu mnogobrojne granice kojim je ovo govorno područje išarano. Samo njihovo pominjanje ostavlja za sobom euforiju i horsko dranje svih hitova, a ima ih vala, ovih muzičkih velikana iz Zagreba.

Hladno Pivo

Koncert je krenuo sa dvadesetak minuta zakašnjenja, taman koliko je bilo potrebno da se prisutni uglave izmedju i na stolice koje na opšte razočaranje nisu skinute za ovu priliku. Medjutim svo to gundjanje je, kao u reklamama za deterdžent, bilo kao rukom odnešeno posle prvih taktova uvodne „Kaži stari“. Do kraja koncerta nastradalo je par stolica ali njih su organizatori svesno žrtvovali tako da nikom ništa. Nastavilo se u bržim taktovima sa pesmom „Teško je ful biti kul“ sa koje je na žalost izostao maestralni Edo Majka čiju je ulogu preuzeo trubač Stipe. Odlično izbalansiran repertoar nije mogao da prodje bez narednih oldtimera „Ne volim te“, „Nema više naše birtije“ i „Šanka“ nakon kojih je opet usledio osvrt na skorije radove u vidu „Čekaonice“ i genijalne „Carstvo pasea“ da bi se zatim opet malo vratili u prošlost sa predivnom ljubavnom serenadom iskrenog naziva „Pijan“. „Bačkizagre stuhpa šeja“ je bila posvećena svim miljenicima grada koji granice zakona pomeraju zajedno sa svojim potrebama. Za sve šerife bez značke. Muški deo publike je sa posebnom radošću sačekao narednu „Biološki sat“ u kojoj je spakovan sav gnev prema bivšim curama. Izmedju ove i sledeće stvari sa poslednjeg albuma(„Konobar“) izredjale su se svima potznate „Princeza“, „Soundtrack za život“, „Pjevajte nešto ljubavno“ i donžuansko plastična „Kad ti život udahnem“. Pobrinuli su se ljudi da ne izostanu stare stvari medjutim teško ih je sve spakovati u dva sata. Ipak i to je bilo dovoljno da nostalgičari čuju „Letnji hit“, „Frizersku“, „Zimmer frei“, „Šamar“ i „Fur immer punk“. U okviru regularnog dela smo čuli i „Pitala si me“ kao i „Džepnog boga“ koji zaslužuje ulazak u čitanke. Horsko pevanje je došlo do izražaja naravno za vreme testosteronske „Nije sve tako sivo“. „Samo za taj osećaj“ je označila prvi kraj koncerta.

Dva bisa su bila taman dovoljna da nas izrešetaju „Roštilj“, „Dobro došli“ i ameri koji kikaju „Maderfakerse“. „Supermen“, „Sreća“ i „Planeta“ su zaokružile potpunu promociju poslednjeg albuma. Zadnje note večeri su bile odsvirane sa „Jednim osmjehom“ i iskrenom zahvalnošću sjajnoj publici.

Mnogima je još uvek teško da poveruju da isti čovek koji piše onakve tekstove naručuje najidiotskiju pornjavu u hrvatskom sitkomu „Bitange i princeze“. Da baš onaj mali ćelavi. Mile Kekin je svakim novim albumom podizao svoju liriku na viši nivo. Primer toga je i poslednji album „Knjiga žalbe“ koji u svakom pogledu predstavlja remek delo koje neće biti lako nadmašiti.Ovaj spektakl je definitivno postavio domaći zadatak nadolazećim pokušajima. Hladno pivo nam je leglo ko budali šamar…ustvari ko pesnica i šut u jaja. Hvala im za to!

Piše: Aleksandar Nikolić Coa
Foto: Ivana Božić

Pročitajte i...