GIBONNI - Unca fibre

 

Zlatan Stipešic Gibonni nas je, nakon pauze duge cetiri i po godine, obradovao novim nosacem zvuka nazvanim "Unca Fibre". Realizovan iz nezavidne pozicije "balkanskog muzickog cuda" koje je iznedrilo dva fenomenalna albuma kakvi su "Judi, zviri i beštimje" i potonje ultimativno remek delo "Mirakul", novi Gibonnijev album bio je itekako opterecen željom publike, pa i samog autora, da se postignuto prevazide.

Gibonni je napravio najpametniju odluku i snimio potpuno drugaciji album. Za razliku od dosadašnjeg world music kolorita i koketiranja sa popom a la Sting, na novom albumu pesme su tvrde i bliskije njegovim rokerskim (da ne kažem hevi-metalskim) korenima. To se vidi odmah na pocetku, u pesmi "Andeo u tebi" koju u duetu peva sa Goranom Bareom (covek ciji glas neodoljivo podseca na Džonija Štulica) a potpuni ugodaj daju vokali americke pevacica Maye Azucene, koju ugledni "NY Post" stavlja u isti ravan sa divama poput Roberte Flack ili Chake Khan, kako to rece jedan hrvatski kolega: "glas je koji donosi snagu i nadu".  Primetno je da je Gibonni po pitanju tekstova napravio odredeni otklon u odnosu na svoj opus koji je "verse" bojio koloritima istinske, ponekad fanaticno slepe ljubavi. Ovoga puta tema gotovo celog albuma je kriza srednjih godina, što je nekako i logicno. Pesme "Šta ce meni moja dica ric", "Sebi dovoljna" i "Tija bi te zaboravit" savršeno odražavaju one kratke trenutke krunjenja jednog života i ideje o istom. Ipak, da sve ne bude crno, tu je optimisticna posveta rodnom gradu u pesmi "Zavezanih ociju" te "Mi svjetlimo" i "Hodaj". Kao drugi singl izbacena je verovatno najbolja stvar na albumu "Vrime da se pomirim sa svitom". Iako ovoga puta nema Manu Kacea i Tonija Levina, zvuk je pun i raskošan (na cemu su opet puno poradili Vlatko Stefanovski i njegova gitara) tako da je producent Nikša Bratoš ponovo uspeo da stvori jednu kompaktnu muzicku celinu koja u mnogim delovima zvuci bolje nego mnoga izvikana belosvetska ostvarenja.

"Vodic za brodolomce i andele cuvare", kako glasi podnaslov ovog albuma, jeste jedno konceptualno ostvarenje koje, kao deo svojevrsne trilogije, zaokružuje jedan period Džibove karijere. To nije album koji ce vam uci u uvo po prvom slušanju ali njegovi kvaliteti su neosporni. "Unca Fibre" je inace termin za blagu temperaturu ("unca" je jedinica mere, a "fibre" - groznica), kako je Gibonni objasnio, nešto što ga "drži" dok pravi svoju muziku. Ovaj album je vec postigao platinasti tiraž u Hrvatskoj (preko 80 000 prodatih primeraka) a kuriozitet vezan za njega leži u cinjenici da je izdat i na vinilu.

Dejan Stojiljković

• recenzije