Magazin

Hot Fuzz

Režija: Edgar Rajt
Scenario:
Sajmon Peg, Edgar Rajt
Glavne uloge:
Sajmon Peg, Nik Frost, Džim Brodbent, Timoti Dalton.

Piše: Dejan Stojiljković

Hot Fuzz
Nikolas Ejndžel je najjefikasniji londonski drot sa impresivnim procentom hapšenja od 400%. Nakon što mu je u jednoj akciji kriminalac prerušen u Deda Mraza (nekreditovani kameo od strane Pitera Džeksona, režisera trilogije „Gospodar Prstenova“) probušio dlan skakavcem, njegovi pretpostavljeni rešavaju da ga prekomanduju u pitomi engleski gradic zvan Sendford. Ovo svojevrsno poniženje za policajca njegovog renomea, u stvari je rezultat želje da se iz službe ukloni pandur koji zbog svoje ekstremne posvecenosti poslu cini da svi ostali izgledaju kao neradnici i zabušanti. Nakon dolaska u Sendford, Ejndžel pokušava da se uklopi u novonastalu situaciju, ali policajcu takvog mentalnog sklopa (u srpskoj vojsci takve likove zovu „peesovcima“) jednostavno ne ide od ruke da se uživi u uzbudljive akcije hvatanja odbeglih labudova ili nepoštovalaca saobracajnih propisa. Medutim, veoma brzo, serija nerazjašnjivih ubistava (koje meštani smatraju nesrecnim slucajevima) naterace pravovernog sardženta Ejdnžela da posumnja da idilicni Sendford baš i nije tipicna engleska provincijska varošica…

Režiser Edgar Rajt („Shaun of the Dead“) i tumac glavne uloge Sajmon Peg potrošili su osam meseci pišuci scenario za ovaj film. Njihova ideja je bila da urade akcijom nabijeni pandurski film ali istovremeno i komediju obogacenu tipicnim britanskim humorom. Takode, „Hot Fuzz“ obiluje referencama na cuvene policijske filmove kakvi su „Dirty Harry“, „Lethal Weapon“, „Bad Boys“, „Point Break“… Rajt i Peg su u mnogim scenama parodirali ovaj podžanr, na momente veoma duhovito i urnebesno. Izbor tumaca glavnih i sporednih uloga bio je pun pogodak. Sem iskusnog Džima Brodbenta i eks agenta 007 Timotija Daltona kao nalickanog arhinegativca, upecatljive su pojave Bila Naija i harizmaticnog Stiva Kugana kao Ejndželovih pretpostavljenih.

Sajmon Peg je dao celog sebe za ovu ulogu, o tome dovoljno govori cinjenica da je prošao obuku u taktickom policijskom treningu i rukovanju oružjem koja ga je koštala gubitka 13 kilograma. Njegov lik duguje ime Niku Ejdželu, muzickom supervizoru u filmu, a igra reci sa prezimenom nije slucajna, na šta ukazuje Ejndželov službeni broj 777 koji oznacava Boga a stoji u suprotnosti sa brojem 666 koji je, znamo, oznaka za onog antipaticnog rogonju koji smrdi na sumpor.

Prvi deo filma koji prikazuje Ejndželove muke u novoj sredini ujedno je i najbolji. Humor je zasnovan na sudaru letargicne provincije sa covekom iz grada koji jednostavno ne razume njeno ustrojstvo i obicaje. Ovde je narocito upecatljiva scena gde Ejndžel upadne u lokalni pab i pohapsi sve koji nisu punoletni a konzumiraju alkohol, na celu sa lokalnim debeljkom koji (u stanju obeznanjenosti lagerom, naravno) pokuša da ga pregazi kolima. Ujutru se ispostavlja da je ta ista pijandura njegov partner u lokalnoj policijskoj stanici. Preokret koji nastupa nakon što Ejndžel shvati ko stoji iza ubistava meštana i teatralno (žvacuci cackalicu u maniru Klinta Istvuda) na konju ujaše u Snedford, donosi obilje akcije u klasicnom revolveraškom obracunu sa mnogo pucanja, nimalo krvi i nijednom žrtvom. Ovde su Rajt i Peg besomucno parodirali mnoge cuvene pandurske filmove, zakljucno sa cuvenom scenom iz „Point Break“ koja u njihovom tumacenju izaziva delirijum od smeha. U njoj se narocito istakao Pegov sajdkik Nik Frost koji, tumaceci lokalnog policajca Denija Batermena, pola filma nosi dres Bristol Roversa iako je zagriženi fan suparnickog Vest Hema, što je zaista velika žrtva, kako za jednog glumca, tako i za navijaca.

„Hot Fuzz“ je svakako jedan od najboljih britanskih filmova snimljenih poslednjih godina, a po pitanju humora i lucidnosti mu zasad nema premca u pretežno sušnom periodu koji su obeležili predvidljivi Mister Bin ili holivudske stupidarije tipa „Noc u muzeju“. Hvaljen od kritike sa obe strane Atlantika, „Hot Fuzz“ je u sebi uspeo da spoji nenametljivu zabavu, urnebesan humor i pamcenja vredna glumacka ostvarenja. Njegov komercijalni ucinak je impresivan, s obzirom da je vec posle prve nedelje prikazivanja u UK gotovo povratio inicijalni budžet od 8 miliona funti, a narocito treba istaci fenomenalan internet sajt na adresi www.hotfuzz.com koji sem odlicnog dizajna i flash animacije verno prenosi otkacenu atmosferu filma.

Imajuci u vidu sve ovo, sasvim je moguce da za koju godinu „Hot Fuzz“ stoji rame uz rame sa britanskim kultnim ostvarenjima kakva su Ricijev „Lock, Stock and Two Smoking Barrels“ ili Bojlov „Trainspotting.“