Kolumne

Homer Karabeg – FALUSNI SIMBOL TIRANIJE

Objaviše nedavno prestonički mediji kako se, na srećasrećaradost cele nacije, privodi kraju obnova avalskog tornja, tog falusnog simbola tiranije beogradskih dahija, koji će do kraja godine ponosno da zaštrči u nebo i prkosi pučanstvu u provinciji u svoj svojoj blistavosti. Rekoše još i da će na njemu biti otvoren i restoran iz koga će dahije moći da uživaju u pogledu na beogradski pašaluk. Sve preko toga biće obavijeno gustom maglom, kao kakav tamni vilajet. Šta je, uostalom, briga dahije za provinciju. Ionako u njoj nema ničeg lepog. Ni privrede, ni prospekta, ni Delta sitija. Samo čemer, jad i štrajkovi. Glasači su ionako bitni samo pred izbore. Još je rano za priču o decentralizaciji i ravnomernom regionalnom razvoju.

avalski-toranj

A nije ni koštao mnogo taj toranj. Desetak miliona evra, koja stotina hiljada gore-dole. Država je, naravno, finansirala nešto manje od dve trećine. Čuj, država – ponosna raja iz svog džepa, da im dahije budu korak bliže raju. Ostatak su valjda sakupili onom travestijom od kviza-emisije, kako beše, „Izgradimo toranj na Avali“, jednom od najsramnijih stranica javnog nam servisa (a konkurencija je, priznaćete, žestoka). Ko zna, da je Deki Pantelić vodio šou, možda bi građani bili ažurniji u slanju sms-a, samo da ga što manje gledaju…

Prosto čovek da pomisli, stervejs pardon elevejters to hevn za naše dahije. Izgradismo im taj toranj, još samo metro i par mostova i skinuće nam se sa grbače. Ali avaj, zaskoči nas ova SEKA i Cvetko reši da umanji iznose koji se izdvajaju za lokalnu samoupravu. E, to već Mehmed Aga Đilas, prvi među dahijama, ne mogaše da otrpi! Zar budžetu prestonice da se uskrati koji dinar?! Alo bre, premijeru, otkud ti smelost? To već dovodi u pitanje funkcionisanje glavnog nam grada! A mi, sirota raja, bili u zabludi da tamo teče med i mleko a ne Dunav i Sava pored luke im. Zato bi bilo bolje da u provinciji zbijemo redove i prištedimo, zakinemo malo Surdulici, malo Vranju, malo više Knjaževcu i Leskovcu, šta bi oni sa tim parama. Niš se, evo, dobrovoljno javlja, pošto je poslušni i dobri stranački vojnik Simke već rešio da „uštedi“ ažurnijim prikupljanjem poreza. Još samo da uvede i kakav solidarni dinar za prestoničane. Evo ja zdušno podržavam akciju i odričem se pola honorara koje dobijam od NišCafea. Malo li je?!

Elem, takav zločin Mehmed Aga Đilas ne može da dopusti. Ionako, po njegovim rečima, Beograd finansira ostatak Srbije. I ladno ne trepnu kad to izgovori. Moguće da Đilas-aga nije uzeo u obzir podatke koji govore koliko se iz budžeta Srbije izdvaja za prestonicu u odnosu na manje važni ostatak bez Vojvodine. U kulturi, recimo pišljivih šezdesetak procenata. Prava sitnica. Pogotovo ako se setimo da dahije zabavljaju trinaest institucija od nacionalnog značaja, preostalih deset podeliše Kosovo i Vojvodina. Ostalo neću ni da pominjem, pogotovo famozni NIP čiji kreatori smatraju da je taj toranj važniji od Medijane – ko je, uostalom, kriv Konstantinu što NATO pilotima negovo mesto rođenja nije bilo dovoljno interesantno…

Biće ipak da je Mehmed Aga Đilas u pravu, Beograd ‘rani provinciju. Doduše, ne pre nego što napuni svoj stomak…

Prosto ne mogu, za kraj, a da ne uporedim ovu našu nesreću sa Francuskom buržoaskom revolucijom. Njihova aristokratija onomad nije micala iz Versaja, ove naše dahije ne smeju iz Beograda, već sve zovu podanike na poklonjenje. Tamošnja se sirotinja na ulici tukla za buđavi krompir, naša ogladnela raja u očajanju seče prste. A toranj na Avali sve više podseća na Bastilju, em je falusni simbol dahija, em ničemu ne služi baš kao i slavna tamnica. A na napaćenom narodu koji preživljava van prestonice da u narednom periodu pokaže da li je pristalica teorije da se istorija ciklično ponavlja…

Homer Karabeg