Magazin

300

Frenk Miler – ubica filmskih žanrova

Režija: Zak Snyder
Uloge: Gerard Butler, Lena Haedey, David Wenham, Vincent Regan, Rodrigo Santoro, Dominic West.
Piše:
Savo Katalina

300Prema stripu, iliti grafickoj noveli, pisca i crtaca Frenka Milera kao storiborda, film 300 nas vraca u 480. godinu p.n.e. kada se spartanski kralj Leonida i njegova garda od 300 vojnika sukobila sa najmocnijom vojnom silom koja je ikada pretila tadašnjoj grckoj državi.

Persijski kralj Kserks vodi armiju od preko milion ljudi u osvajanje Grcke i, istovremeno sa bitkama na moru, u kopnenim borbama sa grckim braniocama bezuspešno pokušava da prode kroz klanac Termopile ne bi li pokorio Grcku. Uz pomoc izdaje Persijanci saznaju za drugi prolaz koji bi ih doveo do neprijateljskog zaleda i – ostatka Grcke. Tu nalaze otpor 300 najsposobnijih ratnika, licne garde Leonide I, izabranih iz cuvenih ratnickih domova grcke države Sparte. Za Spartance, ova samoubilacka misija je imala za svrhu dobijanje na vremenu za koje bi se ostatak grckih snaga pregrupisao i pripremio za persijsku invaziju. U preuskom klancu, gde neuporedivo veca brojnost Persijanaca nije mogla doci do punog izražaja, malobrojni Spartanci predvodeni svojim kraljem uspevaju da zadrže neprijatelja skoro puna tri dana, nakon cega svi do jednog u borbi bivaju ubijeni. Ubijen je i kralj Leonida koji prethodno teši svoje saborce recima Nocas cemo vecerati u paklu.

Filmska prica 300, koristeci kao predložak istoimenu graficku novelu Frenka Milera, kao i u slucaju filma Sin Sity, reditelja Roberta Rodrigeza, pomera granice poimanja žanra, ovaj put uz pomoc režisera Zaka Snajdera. Kao što Sin Sity svojim stripovskim kadrovima, crno belim kolorom (koji se ne može nazvati ni crno-belim nego pre duotonskim) uz efekte koji isticu važne detalje jakim osnovnim bojama koji su do tada tehnološki bili neizvodnjivi, i samom pricom, prakticno, sahranjuje krimi žanr i film noar, tako i 300 uz pomoc svega toga i još mnogo više pretenduje da zauzme vrh istorijskog spektakla. Film iz Milerovog stripa preuzima skoro identicnu pricu, kostimografiju, eksterijere i enterijere, pocetne kadrove – cak i izgled, teatralne poze i grimase glumaca. Scene borbe snimane su sa plavom pozadinom na koju su se naknadno montirale digitalno generisani i obradeni predeli, arhitektura i specijalni efekti. Sama atmosfera filma je mracna ali živopisna, sa naknadno obradenim bojama u kojima preovladuju crno-beli (crno-sepija) kontrasti u kombinaciji sa crvenim tonovima.

Može se videti da je u pitanju spektal, sasvim drugaciji od onih prethodnih koje je proizvela Holivudska industrija zabave. Naime, Holivud je uvek bio znatno oduševljeniji evropskim dešavanjima iz vremena rimskog i grckog carstva od samih Evropljana, buduci da su ih Evropljani doživljavali kao sastavni deo svoje istorije, i koja su se vec dve hiljada godina igrala i posmatrala u brojnim pozorišnim predstavama. Ova glad najveceg filmskog tržišta tokom 20. veka rezultiralo je stalnom proizvodnjom što istorijskih, što mitskih spektakala posvecenih periodu od pre nove ere: Cezar i Kleopatra, Samson i Dalila, Troja, Gladijator, Aleksandar, Isus iz Nazareta…

leonida

Kada je rec o stripu, 300 je prikaz bitke kod Termopila i pratecih dešavanja iz perspektive Leonida, kralja Sparte. Strip preuzima na sebe veliku slobodu u opisu likova, u odnosu na stvarne istorijske cinjenice, predstavljajuci na primer kralja Kserksa I od Persije kao crnca sa pirsingom, a izdajicu Efijalta od Trakije kao grbavca.

„Postoji scena u kojoj persijski glasnik nudi jemstvo za živote Spartanaca u zamenu za zemlju i vodu. Spartanac ga vodi do bunara da bi mu unutra pokazao njegovu smrt. Kao i mnogo toga u knjizi i ovaj slucaj prevazilazi realnost. Mislim, uzeo sam svu slobodu koju mašta može da ima, ali Spartanci su stvarno tretirali tiranine na ovaj nacin“ – kaže Frenk Miler.

Strip je jednim delom inspirisan filmom 300 Spartanaca iz 1962. godine, koji je gledao kao decak, i koji je „davolski najbolja prica“ koja mu je ikada pala u ruke.
Inicijalno je objavljen kao mesecni serijal u pet nastavaka od strane americkog izdavaca Dark Hors Comics, cije pakleno cedo Helboj možemo nabaviti i u našem izdanju (System comics). Prvi broj je pušten u maju 1998. godine i nosio je naziv Honor (Cast). Ostala cetiri nastavka su Duty, Glory, Combat i Victory (Dužnost, Slava, Boj i Pobeda)

Stranice stripa su koncipirane kao proširene duplerice. Individualne stranice su dva puta šire od normalnog formata stripa, a kao duplerice predstavljaju kompletan prikaz jedne scene na celoj širini, sa ostatkom radnje koja se odvija u manjim kvadratima prelomljenim tokom ove glavne velike scene. Milerov artisticki stil slican je njegovom radu na Sin Sitiju s ociglednom razlikom u koloritu koji je pridodat noveli o 300 Spartanaca. Serijal je dobio cak tri Eisnerove nagrade tokom 1999. godine: „Najbolja limitirana serija“, „Najbolji pisac/umetnik“ za Frenka Milera i „Najbolji kolorista“ za Lin Valery. Ovaj serijal je objavljena kao kompletna graficka novela u tvrdom povezu 1999. godine.

Miler je, inace, sa koloristkinjom Lin Valery saradivao i u svojim starijim radovima sa pricama o Betmenu za DC Comics. Ovaj serijal koji je izlazio tokom druge polovine osamdesetih, kasnije je u celosti objavljen kao graficka novela Betmen, povratak mracnog viteza, koju možemo citati i u našem izdanju (izdavac Beli put). U predgovoru za ovu novelu Frenk Miler izmedu ostalog kaže „…pridružila mi i se slikarka Lin Valery i, poglavlje po poglavlje, postavila je nove standarde u kolorisanju stripa. Lin je redefinisala ulogu boje u stripu, unoseci tako vrelu atmosferu u moju liniju da je crno-belo jednostavno delovalo kuso. Sama prica bila je hladna i nedorecena pre nego što bi ona uzela cetkicu u ruke… Nivo, koje treba da dosegnu buduce generacije kolorista, Lin je podigla do stratosfere“. I zaista, u serijalu Sin Siti koji je Miler radio sam, mnogi ce primetiti nedostatak ovog aspekta koji ne mora poštopoto da bude sastavni deo dobre stripovske price. Ipak, u Sin Sitiju Miler dokazuje da dobra ideja i simbolizam, prefinjena igra crnog i belog, genijalna naracija i poetika, ali i poslovnost, daleko prevazilaze mogucnosti i prosecnog i odlicnog talenta za pripovedanje i ilustraciju, angažovanog od strane komercijalnih zahteva tržišta za realisticki preciznim i detaljnim crtežom i televizijskim koloritom širokog spektra. Malo, malo pa ni Holivud ne može da mu odoli.